Lamentations 5

Ricordati, Eterno, di quello che ci è avvenuto! Guarda e vedi il nostro obbrobrio!
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
La nostra eredità è passata a degli stranieri, le nostre case, a degli estranei.
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
Noi siam diventati orfani, senza padre, le nostre madri son come vedove.
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
Noi beviamo la nostr’acqua a prezzo di danaro, le nostre legna ci vengono a pagamento.
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
Col collo carico noi siamo inseguiti, siamo spossati, non abbiamo requie.
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
Abbiam teso la mano verso l’Egitto e verso l’Assiria, per saziarci di pane.
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
I nostri padri hanno peccato, e non sono più; e noi portiamo la pena delle loro iniquità.
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
Degli schiavi dominano su noi, e non v’è chi ci liberi dalle loro mani.
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
Noi raccogliamo il nostro pane col rischio della nostra vita, affrontando la spada del deserto.
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
La nostra pelle brucia come un forno, per l’arsura della fame.
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
Essi hanno disonorato le donne in Sion, le vergini nelle città di Giuda.
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
I capi sono stati impiccati dalle loro mani, la persona de’ vecchi non è stata rispettata.
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
I giovani han portato le macine, i giovanetti han vacillato sotto il carico delle legna.
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
I vecchi hanno abbandonato la porta, i giovani la musica dei loro strumenti.
Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
La gioia de’ nostri cuori è cessata, le nostre danze son mutate in lutto.
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
La corona ci è caduta dal capo; guai a noi, poiché abbiamo peccato!
Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
Per questo langue il nostro cuore, per questo s’oscuran gli occhi nostri:
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
perché il monte di Sion è desolato, e vi passeggian le volpi.
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
Ma tu, o Eterno, regni in perpetuo; il tuo trono sussiste d’età in età.
Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
Perché ci dimenticheresti tu in perpetuo, e ci abbandoneresti per un lungo tempo?
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
Facci tornare a te, o Eterno, e noi torneremo! Ridonaci de’ giorni come quelli d’un tempo!
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
Ché, ora, tu ci hai veramente reietti, e ti sei grandemente adirato contro di noi!
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?