Psalms 139

Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

pro victoria David canticum Domine investigasti me et cognovisti

ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.

tu cognovisti sessionem meam et surrectionem meam

Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

intellexisti malum meum de longe semitam meam et accubitionem meam eventilasti

Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

et omnes vias meas intellexisti quia non est eloquium in lingua mea

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.

ecce Domine nosti omnia retrorsum et ante formasti me et posuisti super me manum tuam

Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

super me est scientia et excelsior est non potero ad eam

Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

quo ibo ab spiritu tuo et quo a facie tua fugiam

Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

si ascendero in caelum ibi es tu si iacuero in inferno ades

Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

si sumpsero pinnas diluculo habitavero in novissimo maris

i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

etiam ibi manus tua deducet me et tenebit me dextera tua

Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -

si dixero forte tenebrae operient me nox quoque lux erit circa me

ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

nec tenebrae habent tenebras apud te et nox quasi dies lucet similes sunt tenebrae et lux

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

quoniam tu possedisti renes meos orsusque es me in utero matris meae

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

confitebor tibi quoniam terribiliter magnificasti me mirabilia opera tua et anima mea novit nimis

kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

non sunt operta ossa mea a te quibus factus sum in abscondito imaginatus sum in novissimis terrae

Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

informem adhuc me viderunt oculi tui et in libro tuo omnes scribentur dies formatae sunt et non est una in eis

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

mihi autem quam honorabiles facti sunt amici tui Deus quam fortes pauperes eorum

Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

dinumerabo eos et harena plures erunt evigilavi et adhuc sum tecum

De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

si occideris Deus impium viri sanguinum declinate a me

Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

qui contradicent tibi scelerate elati sunt frustra adversarii tui

Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

nonne odientes te Domine odivi et contra adversarios tuos distabui

Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

perfecto odio oderam illos inimici facti sunt mihi

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

scrutare me Deus et cognosce cor meum proba me et scito cogitationes meas

pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

et vide si via idoli in me est et deduc me in via aeterna