Lamentations 5

5:1

Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!

recordare Domine quid acciderit nobis intuere et respice obprobrium nostrum

5:2

Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

hereditas nostra versa est ad alienos domus nostrae ad extraneos

5:3

Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

pupilli facti sumus absque patre matres nostrae quasi viduae

5:4

Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

aquam nostram pecunia bibimus ligna nostra pretio conparavimus

5:5

Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

cervicibus minabamur lassis non dabatur requies

5:6

Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

Aegypto dedimus manum et Assyriis ut saturaremur pane

5:7

Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

patres nostri peccaverunt et non sunt et nos iniquitates eorum portavimus

5:8

Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

servi dominati sunt nostri non fuit qui redimeret de manu eorum

5:9

Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

in animabus nostris adferebamus panem nobis a facie gladii in deserto

5:10

Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

pellis nostra quasi clibanus exusta est a facie tempestatum famis

5:11

Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

mulieres in Sion humiliaverunt virgines in civitatibus Iuda

5:12

Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

principes manu suspensi sunt facies senum non erubuerunt

5:13

Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

adulescentibus inpudice abusi sunt et pueri in ligno corruerunt

5:14

Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

senes de portis defecerunt iuvenes de choro psallentium

5:15

Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

defecit gaudium cordis nostri versus est in luctu chorus noster

5:16

Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

cecidit corona capitis nostri vae nobis quia peccavimus

5:17

Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

propterea maestum factum est cor nostrum ideo contenebrati sunt oculi nostri

5:18

zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

propter montem Sion quia disperiit vulpes ambulaverunt in eo

5:19

Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

tu autem Domine in aeternum permanebis solium tuum in generatione et generatione

5:20

Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

quare in perpetuum oblivisceris nostri derelinques nos in longitudinem dierum

5:21

Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

converte nos Domine ad te et convertemur innova dies nostros sicut a principio

5:22

Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

sed proiciens reppulisti nos iratus es contra nos vehementer