Lamentations 5

Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
Ricordati, Eterno, di quello che ci è avvenuto! Guarda e vedi il nostro obbrobrio!
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
La nostra eredità è passata a degli stranieri, le nostre case, a degli estranei.
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
Noi siam diventati orfani, senza padre, le nostre madri son come vedove.
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
Noi beviamo la nostr’acqua a prezzo di danaro, le nostre legna ci vengono a pagamento.
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
Col collo carico noi siamo inseguiti, siamo spossati, non abbiamo requie.
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
Abbiam teso la mano verso l’Egitto e verso l’Assiria, per saziarci di pane.
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
I nostri padri hanno peccato, e non sono più; e noi portiamo la pena delle loro iniquità.
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
Degli schiavi dominano su noi, e non v’è chi ci liberi dalle loro mani.
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
Noi raccogliamo il nostro pane col rischio della nostra vita, affrontando la spada del deserto.
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
La nostra pelle brucia come un forno, per l’arsura della fame.
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
Essi hanno disonorato le donne in Sion, le vergini nelle città di Giuda.
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
I capi sono stati impiccati dalle loro mani, la persona de’ vecchi non è stata rispettata.
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
I giovani han portato le macine, i giovanetti han vacillato sotto il carico delle legna.
Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
I vecchi hanno abbandonato la porta, i giovani la musica dei loro strumenti.
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
La gioia de’ nostri cuori è cessata, le nostre danze son mutate in lutto.
Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
La corona ci è caduta dal capo; guai a noi, poiché abbiamo peccato!
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
Per questo langue il nostro cuore, per questo s’oscuran gli occhi nostri:
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
perché il monte di Sion è desolato, e vi passeggian le volpi.
Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
Ma tu, o Eterno, regni in perpetuo; il tuo trono sussiste d’età in età.
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
Perché ci dimenticheresti tu in perpetuo, e ci abbandoneresti per un lungo tempo?
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
Facci tornare a te, o Eterno, e noi torneremo! Ridonaci de’ giorni come quelli d’un tempo!
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
Ché, ora, tu ci hai veramente reietti, e ti sei grandemente adirato contro di noi!