Job 16

Job progovori i reče:

Jòb pran lapawòl ankò, li di konsa:

"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!

-Mwen bouke tande pawòl sa yo! Pase nou konsole moun, se plis lapenn n'ap ba yo.

Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

Kilè n'a sispann tout pale anpil sa a? Sa k'ap pouse nou konsa? Nou toujou pare pou reponn moun!

I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

Si m' te nan plas nou, epi nou menm nan plas mwen, m' ta ka pale jan nou pale a tou, m' ta pase nou nan yon wonn tenten, m' ta vide bèl diskou sou nou.

i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

M' ta remoute kouraj nou ak konsèy, m' ta pale ak nou jouk nou ta soulaje.

Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?

Men, lè mwen pale, doulè a la pi rèd pou mwen. Lè mwen pa pale, se pa sa k'ap fè l' ban m' yon ti louga.

Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

Koulye a, Bondye, se fini ou fini avè m'. Ou kite yo touye tout fanmi m'.

Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

Ou mete men sou mwen, ou pa vle wè m' ankò. Mwen tounen zo ak po. Yo di se paske mwen antò ki fè sa rive m'.

Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

Nan kòlè li, Bondye ap dechire m' moso pa moso. L'ap devore m' anba dan l'. L'ap louvri je l' sou mwen, li pa vle wè m'!

prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.

Moun prèt pou manje m'. Yo kouri sou mwen, y'ap joure m', y'ap touye m' anba souflèt.

Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

Bondye lage m' nan men mechan yo. Li jete m' anba grif san manman yo.

Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

Mwen t'ap viv tou dousman, li bouskile m'. Li pran m' dèyè nwa kou, li kraze m', li fè m' tounen jwèt li.

Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

L'ap voye flèch li sou mwen kote m' vire. Li pèse tout kò m', li san pitye pou mwen, li mete san m' deyò.

Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

Kote m' vire li blese m', li vare sou mwen tankou yon sòlda nan lagè.

Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.

Mwen fè rad sak mete sou mwen, mwen woule kò m' nan pousyè tèlman mwen te nan lapenn.

Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

Je m' vin wouj afòs mwen kriye. Tout anba je m' gonfle vin tou nwa.

A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

Men, mwen konnen mwen pa fè ankenn moun mechanste. Mwen lapriyè Bondye ak tout kè m'.

O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

Ou menm latè, pa kache mizè mwen. Pa kite yo fèmen bouch mwen lè m'ap rele nan pye Bondye!

Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

Paske mwen konnen gen yon moun nan syèl la k'ap kanpe pou mwen, gen yon moun anwo a k'ap pran defans mwen.

Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

Zanmi m' yo ap pase m' nan betiz, men, m'ap kriye nan pye Bondye.

o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

Mwen bezwen moun pou plede kòz mwen ak Bondye a, menm jan yon moun plede kòz zanmi l'.

No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

M' pa lontan mouri. Mwen pral pran chemen kote moun pa janm tounen an.