Psalms 88

Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.

Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.

Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.

Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.

Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.

Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.

Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.

Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.

Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?

Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.

Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,

okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]