Psalms 74

Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

sublimitas pedum tuorum dissipata est usque ad finem omnia mala egit inimicus in sanctuario

Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

fremuerunt hostes tui in medio pacti tui posuerunt signa sua in tropeum

Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

manifesta in introitu desuper in saltu lignorum secures

Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

et nunc scalpturas eius pariter bipinne et dolatoriis deraserunt

Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

miserunt ignem in sanctuarium tuum in terram contaminaverunt habitaculum nominis tui

sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

dixerunt in cordibus suis posteri eorum simul incenderunt omnes sollemnitates Dei in terra

Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

signa nostra non vidimus non est ultra propheta et non est nobiscum qui sciat usquequo

Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"

usquequo Deus exprobrabit adversarius blasphemabit inimicus nomen tuum in finem

Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

quare convertis manum tuam et dexteram tuam ad medium sinum tuum consume

Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

Deus autem rex meus ab initio operatur salutes in medio terrae

Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

tu dissipasti in fortitudine tua mare contrivisti capita draconum in aquis

No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

tu confregisti capita Leviathan dedisti eum in escam populo Aethiopum

Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

tu disrupisti fontem et torrentem tu exsiccasti flumina fortia

Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

tua est dies et tua est nox tu ordinasti luminaria et solem

Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

tu statuisti omnes terminos terrae aestatem et hiemem tu plasmasti

Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

memento huius inimicus exprobravit Domino et populus insipiens blasphemavit nomen tuum

ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

ne tradas bestiis animam eruditam lege tua vitae pauperum tuorum ne obliviscaris in perpetuum

Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

respice ad pactum quia repletae sunt tenebris terrae habitationes iniquae subrutae

Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

ne revertatur confractus et confusus egenus et pauper laudabunt nomen tuum

Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

surge Deus iudica causam tuam memento obprobrii tui ab insipiente tota die

Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

ne obliviscaris vocis hostium tuorum sonitus adversariorum tuorum ascendit iugiter

Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

victori ut non disperdas psalmus Asaph cantici confitebimur tibi Deus confitebimur et iuxta nomen tuum narrabunt mirabilia tua

Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

cum accepero tempus ego iustitias iudicabo