Psalms 73

Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!

quia aemulatus sum contra iniquos pacem impiorum videns

A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,

quod non recogitaverint de morte sua et firma sint vestibula eorum

jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.

in labore hominum non sunt et cum hominibus non flagellabuntur

Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

ideo nutriti sunt ad superbiam circumdederunt iniquitatem sibi

Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

processerunt a pinguidine oculi eorum transierunt cogitationes cordis

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.

inriserunt et locuti sunt in malitia calumniam de excelso loquentes

Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

posuerunt in caelo os suum et lingua eorum deambulavit in terra

Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

propterea convertetur populus eius hic et quis plenus invenietur in eis

Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.

et dixerunt quomodo novit Deus et si est scientia in Excelso

Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode

ecce isti impii et abundantes in saeculo multiplicaverunt divitias

pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"

ergone frustra mundavi cor meum et lavi in innocentia manus meas

Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

et fui flagellatus tota die et increpatio mea in matutinis

Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke

dixi si narravero sic ecce generationem filiorum tuorum reliqui

kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

et cogitavi ut intellegerem istud labor est in oculis meis

Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

donec veniam ad sanctuaria Dei intellegam in novissimo eorum

Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim

verumtamen in lubrico posuisti eos deiecisti eos ad interitum

sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.

quomodo vastati sunt subito defecerunt consumpti sunt quasi non sint

Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.

quasi somnium evigilantis Domine in civitate tua imaginem eorum ad nihilum rediges

Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

quia contractum est cor meum et lumbi mei velut ignis fumigans

Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

et ego insipiens et nescius

Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,

quasi iumentum factus sum apud te et eram semper tecum

bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.

et tenebas manum dexteram meam in consilium tuum deduces me et postea in gloria suscipies me

Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

quid mihi est in caelo et tecum nolui in terra

vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.

consumpta est caro mea et cor meum robur cordis mei et pars mea Deus in aeternum

Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

quia ecce qui elongant se a te peribunt perdidisti omnem fornicantem a te

Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

mihi autem adpropinquare Deo bonum est posui in Domino Deo spem meam ut narrem omnes adnuntiationes tuas

Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

eruditionis Asaph ut quid Deus reppulisti in finem fumavit furor tuus in gregem pascuae tuae

A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.

recordare congregationis tuae quam possedisti ab initio et redemisti virgam hereditatis tuae montis Sion in quo habitasti