Psalms 147

Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!

alleluia laudate Dominum quoniam bonum est canticum Dei nostri quoniam decorum est pulchra laudatio

Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.

aedificabit Hierusalem Dominus eiectos Israhel congregabit

On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.

qui sanat contritos corde et alligat plagas eorum

On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

qui numerat multitudinem stellarum et omnes nomine suo vocat

Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

magnus Dominus noster et multus fortitudine prudentiae eius non est numerus

Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

suscipiens mansuetos Dominus humilians impios usque ad terram

Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!

canite Domino in confessione canite Deo nostro in cithara

Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.

qui operit caelos nubibus et praebet terrae pluviam et oriri facit in montibus germen

On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

qui dat iumentis panem suum filiis corvi clamantibus

Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.

non est in fortitudine equi voluntas eius neque in tibiis viri placetur ei

Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

placetur Domino in his qui timent eum et expectant misericordiam eius

Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

lauda Hierusalem Dominum cane Deum tuum Sion

On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

quia confortavit vectes portarum tuarum benedixit filiis tuis in medio tui

On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.

qui posuit terminum tuum pacem adipe frumenti saturavit te

Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.

qui emittit eloquium suum terrae velociter curret verbum eius

Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

qui dat nivem quasi lanam pruinas quasi cinerem spargit

On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

proicit glaciem suam quasi buccellas ante faciem frigoris eius quis stabit

Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.

mittet verbum suum et solvet illa spirabit spiritu suo et fluent aquae

Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

qui adnuntiat verbum suum Iacob praecepta sua et iudicia sua Israhel

Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

non fecit similiter omni genti et iudicia eius non cognoscent alleluia