Psalms 139

Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Senhor, tu me sondas, e me conheces.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Tu conheces o meu sentar e o meu levantar; de longe entendes o meu pensamento.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Esquadrinhas o meu andar, e o meu deitar, e conheces todos os meus caminhos.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Sem que haja uma palavra na minha língua, eis que, ó Senhor, tudo conheces.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Tu me cercaste em volta, e puseste sobre mim a tua mão.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Tal conhecimento é maravilhoso demais para mim; elevado é, não o posso atingir.
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Para onde me irei do teu Espírito, ou para onde fugirei da tua presença?
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Se subir ao céu, tu aí estás; se fizer na tumba a minha cama, eis que tu ali estás também.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Se tomar as asas da alva, se habitar nas extremidades do mar,
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
ainda ali a tua mão me guiará e a tua destra me susterá.
Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
Se eu disser: Ocultem-me as trevas; torne-se em noite a luz que me circunda;
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
nem ainda as trevas são escuras para ti, mas a noite resplandece como o dia; as trevas e a luz são para ti a mesma coisa.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Pois tu formaste os meus rins; entreteceste-me no ventre de minha mãe.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Eu te louvarei, porque de um modo tão admirável e maravilhoso fui formado; maravilhosas são as tuas obras, e a minha alma o sabe muito bem.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Os meus ossos não te foram encobertos, quando no oculto fui formado, e esmeradamente tecido nas profundezas da terra.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Os teus olhos viram a minha substância ainda informe, e no teu livro foram escritos os dias, sim, todos os dias que foram ordenados para mim, quando ainda não havia nem um deles.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
E quão preciosos me são, ó Deus, os teus pensamentos! Quão grande é a soma deles!
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Se eu os contasse, seriam mais numerosos do que a areia; quando acordo ainda estou contigo.
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
Oxalá que matasses o perverso, ó Deus, e que os homens sanguinários se apartassem de mim,
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
homens que se rebelam contra ti, e contra ti se levantam para o mal.
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Não odeio eu, ó Senhor, aqueles que te odeiam? E não me aflijo por causa dos que se levantam contra ti?
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Odeio-os com ódio completo; tenho-os por inimigos.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Sonda-me, ó Deus, e conhece o meu coração; prova-me, e conhece os meus pensamentos;
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
vê se há em mim algum caminho perverso, e guia-me pelo caminho eterno.