Psalms 139

Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Per il capo de’ musici. Salmo di Davide. O Eterno tu m’hai investigato e mi conosci.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Tu sai quando mi seggo e quando m’alzo, tu intendi da lungi il mio pensiero.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Tu mi scruti quando cammino e quando mi giaccio, e conosci a fondo tutte le mie vie.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Poiché la parola non è ancora sulla mia lingua, che tu, o Eterno, già la conosci appieno.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Tu mi stringi di dietro e davanti, e mi metti la mano addosso.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Una tal conoscenza è troppo maravigliosa per me, tanto alta, che io non posso arrivarci.
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Dove me ne andrò lungi dal tuo spirito? e dove fuggirò dal tuo cospetto?
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Se salgo in cielo tu vi sei; se mi metto a giacere nel soggiorno dei morti, eccoti quivi.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Se prendo le ali dell’alba e vo a dimorare all’estremità del mare,
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
anche quivi mi condurrà la tua mano, e la tua destra mi afferrerà.
Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
Se dico: Certo le tenebre mi nasconderanno, e la luce diventerà notte intorno a me,
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
le tenebre stesse non possono nasconderti nulla, e la notte risplende come il giorno; le tenebre e la luce son tutt’uno per te.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Poiché sei tu che hai formato le mie reni, che m’hai intessuto nel seno di mia madre.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Io ti celebrerò, perché sono stato fatto in modo maraviglioso, stupendo. Maravigliose sono le tue opere, e l’anima mia lo sa molto bene.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Le mie ossa non t’erano nascoste, quand’io fui formato in occulto e tessuto nelle parti più basse della terra.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
I tuoi occhi videro la massa informe del mio corpo; e nel tuo libro erano tutti scritti i giorni che m’eran destinati, quando nessun d’essi era sorto ancora.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Oh quanto mi son preziosi i tuoi pensieri, o Dio! Quant’è grande la somma d’essi!
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Se li voglio contare, son più numerosi della rena; quando mi sveglio sono ancora con te.
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
Certo, tu ucciderai l’empio, o Dio; perciò dipartitevi da me, uomini di sangue.
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
Essi parlano contro di te malvagiamente; i tuoi nemici usano il tuo nome a sostener la menzogna.
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
O Eterno, non odio io quelli che t’odiano? E non aborro io quelli che si levano contro di te?
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Io li odio di un odio perfetto; li tengo per miei nemici.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Investigami, o Dio, e conosci il mio cuore. Provami, e conosci i miei pensieri.
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
E vedi se v’è in me qualche via iniqua, e guidami per la via eterna.