Job 11

Y RESPONDIÓ Sophar Naamathita, y dijo:
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
¿Las muchas palabras no han de tener respuesta? ¿Y el hombre parlero será justificado?
"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
¿Harán tus falacias callar á los hombres? ¿Y harás escarnio, y no habrá quien te avergüence?
Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
Tú dices: Mi conversar es puro, Y yo soy limpio delante de tus ojos.
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
Mas ¡oh quién diera que Dios hablara, Y abriera sus labios contigo,
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
Y que te declarara los arcanos de la sabiduría, Que son de doble valor que la hacienda! Conocerías entonces que Dios te ha castigado menos que tu iniquidad merece.
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
¿Alcanzarás tú el rastro de Dios? ¿Llegarás tú á la perfección del Todopoderoso?
Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Es más alto que los cielos: ¿qué harás? Es más profundo que el infierno: ¿cómo lo conocerás?
Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?
Su dimensión es más larga que la tierra, Y más ancha que la mar.
Duže je od zemlje - šire je od mora!
Si cortare, ó encerrare, Ó juntare, ¿quién podrá contrarrestarle?
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
Porque él conoce á los hombres vanos: Ve asimismo la iniquidad, ¿y no hará caso?
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
El hombre vano se hará entendido, Aunque nazca como el pollino del asno montés.
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
Si tú apercibieres tu corazón, Y extendieres á él tus manos;
Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
Si alguna iniquidad hubiere en tu mano, y la echares de ti, Y no consintieres que more maldad en tus habitaciones;
ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
Entonces levantarás tu rostro limpio de mancha, Y serás fuerte y no temerás:
čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
Y olvidarás tu trabajo, Ó te acordarás de él como de aguas que pasaron:
Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
Y en mitad de la siesta se levantará bonanza; Resplandecerás, y serás como la mañana:
Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
Y confiarás, que habrá esperanza; Y cavarás, y dormirás seguro:
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
Y te acostarás, y no habrá quien te espante: Y muchos te rogarán.
Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
Mas los ojos de los malos se consumirán, Y no tendrán refugio; Y su esperanza será agonía del alma.
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."