Job 11

respondens autem Sophar Naamathites dixit

Sofar iz Naama progovori tad i reče:

numquid qui multa loquitur non et audiet aut vir verbosus iustificabitur

"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?

tibi soli tacebunt homines et cum ceteros inriseris a nullo confutaberis

Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

dixisti enim purus est sermo meus et mundus sum in conspectu tuo

Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'

atque utinam Deus loqueretur tecum et aperiret labia sua tibi

Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

ut ostenderet tibi secreta sapientiae et quod multiplex esset lex eius et intellegeres quod multo minora exigaris a Deo quam meretur iniquitas tua

kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

forsitan vestigia Dei conprehendes et usque ad perfectum Omnipotentem repperies

Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?

excelsior caelo est et quid facies profundior inferno et unde cognosces

Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

longior terrae mensura eius et latior mari

Duže je od zemlje - šire je od mora!

si subverterit omnia vel in unum coartaverit quis contradicet ei

Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

ipse enim novit hominum vanitatem et videns iniquitatem nonne considerat

Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.

vir vanus in superbiam erigitur et tamquam pullum onagri se liberum natum putat

Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

tu autem firmasti cor tuum et expandisti ad eum manus tuas

Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

si iniquitatem quod est in manu tua abstuleris a te et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia

ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

tum levare poteris faciem tuam absque macula et eris stabilis et non timebis

čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.

miseriae quoque oblivisceris et quasi aquarum quae praeterierint recordaberis

Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.

et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam et cum te consumptum putaveris orieris ut lucifer

Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.

et habebis fiduciam proposita tibi spe et defossus securus dormies

U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.

requiesces et non erit qui te exterreat et deprecabuntur faciem tuam plurimi

Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

oculi autem impiorum deficient et effugium peribit ab eis et spes eorum abominatio animae

A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."