II Corinthians 3

incipimus iterum nosmet ipsos commendare aut numquid egemus sicut quidam commendaticiis epistulis ad vos aut ex vobis

Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?

epistula nostra vos estis scripta in cordibus nostris quae scitur et legitur ab omnibus hominibus

Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.

manifestati quoniam epistula estis Christi ministrata a nobis et scripta non atramento sed Spiritu Dei vivi non in tabulis lapideis sed in tabulis cordis carnalibus

Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.

fiduciam autem talem habemus per Christum ad Deum

Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

non quod sufficientes simus cogitare aliquid a nobis quasi ex nobis sed sufficientia nostra ex Deo est

Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

qui et idoneos nos fecit ministros novi testamenti non litterae sed Spiritus littera enim occidit Spiritus autem vivificat

On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

quod si ministratio mortis litteris deformata in lapidibus fuit in gloria ita ut non possent intendere filii Israhel in faciem Mosi propter gloriam vultus eius quae evacuatur

Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

quomodo non magis ministratio Spiritus erit in gloria

koliko li će slavnija biti služba Duha.

nam si ministratio damnationis gloria est multo magis abundat ministerium iustitiae in gloria

Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.

nam nec glorificatum est quod claruit in hac parte propter excellentem gloriam

I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.

si enim quod evacuatur per gloriam est multo magis quod manet in gloria est

Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

habentes igitur talem spem multa fiducia utimur

Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,

et non sicut Moses ponebat velamen super faciem suam ut non intenderent filii Israhel in faciem eius quod evacuatur

a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

sed obtusi sunt sensus eorum usque in hodiernum enim diem id ipsum velamen in lectione veteris testamenti manet non revelatum quoniam in Christo evacuatur

Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

sed usque in hodiernum diem cum legitur Moses velamen est positum super cor eorum

Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

cum autem conversus fuerit ad Deum aufertur velamen

Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.

Dominus autem Spiritus est ubi autem Spiritus Domini ibi libertas

Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

nos vero omnes revelata facie gloriam Domini speculantes in eandem imaginem transformamur a claritate in claritatem tamquam a Domini Spiritu

A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.