Job 11

Da tok Sofar fra Na'ama til orde og sa:

Sofar iz Naama progovori tad i reče:

Skulde en ordflom bli uten svar, eller en ordgyter få rett?

"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?

Skulde dine store ord drive menn til taushet, skulde du spotte uten at nogen skammer dig ut?

Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

Og skal du få si: Ren er min lære, og skyldfri er jeg i dine øine?

Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'

Men bare Gud vilde tale og oplate sine leber mot dig

Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

og åpenbare dig visdommens hemmeligheter, at det i dem er dobbelt forstand! Da måtte du nok innse at Gud tilgir dig noget av din misgjerning.

kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

Mon du kan finne bunn i Guds vesen eller nå frem til den Allmektiges ytterste grense?

Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?

Himmelhøi er den, hvad kan du gjøre? Dypere enn dødsriket, hvad vet du?

Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

Lengere enn jorden er dens mål og bredere enn havet.

Duže je od zemlje - šire je od mora!

Om han farer frem og setter i fengsel og sammenkaller retten, hvem vil da hindre ham?

Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

For han, han kjenner de falske folk og ser uretten, uten at han trenger å gi akt på den,

Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.

og selv en uvettig mann får forstand, og et ungt villesel blir født til menneske.

Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

Hvis du retter ditt hjerte og utbreder dine hender til ham -

Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

er det synd i din hånd, da ha den bort og la ikke urett bo i dine telt -

ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

ja, da skal du, fri for lyte, opløfte ditt åsyn og stå fast og ikke frykte;

čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.

for du skal glemme din møie, som forbifarne vann skal du komme den i hu.

Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.

Og lysere enn middagen blir da ditt liv; mørket blir for dig som morgenen.

Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.

Og du skal være trygg, for da er det håp, og når du har sett dig vel omkring, kan du legge dig trygt til ro.

U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.

Og du skal hvile, og ingen skal skremme dig op, og mange skal søke din yndest.

Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

Men de ugudeliges øine tæres bort; de har ingen tilflukt mere, og deres håp er å utånde sjelen.

A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."