Ecclesiastes 10

Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.
Muştele moarte strică şi acresc untdelemnul negustorului de unsori; tot aşa, puţină nebunie biruie înţelepciunea şi slava.
Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim.
Inima înţeleptului este la dreapta lui, iar inima nebunului la stînga lui.
Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.
Şi pe orice drum ar merge nebunul, peste tot îi lipseşte mintea, şi spune tuturor că este un nebun!
Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.
Cînd izbucneşte împotriva ta mînia celuice stăpîneşte, nu-ţi părăsi locul, căci sîngele rece te păzeşte de mari păcate.
Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:
Este un rău pe care l-am văzut supt soare, ca o greşală, care vine dela celce cîrmuieşte:
ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.
nebunia este pusă în dregătorii înalte, iar bogaţii stau în locuri de jos.
Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.
Am văzut robi călări, şi voivozi mergînd pe jos ca nişte robi.
Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.
Cine sapă groapa altuia, cade el în ea, şi cine surpă un zid, va fi muşcat de un sarpe.
Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.
Cine sfarmă pietre, este rănit de ele, şi cine despică lemne este în primejdie.
Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
Cînd se toceşte ferul, şi rămîne neascuţit, trebuie să-ţi îndoieşti puterile; de aceea la izbîndă ajungi prin înţelepciune.
Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.
Cînd muşcă şarpele, fiindcă n'a fost vrăjit, vrăjitorul n'are niciun cîştig din meşteşugul lui.
Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.
Cuvintele unui înţelept sînt plăcute, dar buzele nebunului îi aduc pieirea.
On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.
Cel dintîi cuvînt care -i iese din gură este nebunie, şi cel din urmă este o nebunie şi mai rea.
Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?
Nebunul spune o mulţime de vorbe, măcarcă omul nu ştie ce se va întîmpla, şi cine -i va spune ce va fi după el?
Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.
Truda nebunului oboseşte pe celce nu cunoaşte drumul spre cetate.
Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.
Vai de tine, ţară, al cărei împărat este un copil, şi ai cărei voivozi benchetuiesc de dimineaţă!
Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
Ferice de tine ţară, al cărei împărat este de neam mare, şi ai cărei voivozi mănîncă la vremea potrivită, ca să-şi întărească puterile, nu ca să se dedea la beţie!
S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.
Cînd mînile sînt leneşe, se lasă grinda, şi cînd se lenevesc mînile, plouă în casă.
Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.
Ospeţele se fac pentru petrecere, vinul înveseleşte viaţa, iar argintul le dă pe toate.
Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
Nu blestema pe împărat, nici chiar în gînd, şi nu blestema pe cel bogat în odaia în care te culci; căci s'ar putea întîmpla ca pasărea cerului să-ţi ducă vorba, şi un sol înaripat să-ţi dea pe faţă vorbele.