Job 11

Sofar iz Naama progovori tad i reče:

"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?

Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'

Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?

Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

Duže je od zemlje - šire je od mora!

Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.

Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.

Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.

Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.

U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.

Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."