II Corinthians 6

Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.

Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,

nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,

u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,

u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;

slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;

kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno.

Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.

Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi.

Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.

I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.