Psalms 17

oratio David audi Deus iustum intende deprecationem meam auribus percipe orationem meam absque labiis mendacii
Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
de vultu tuo iudicium meum prodeat oculi tui videant aequitates
Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
probasti cor meum visitasti nocte conflasti me et non invenisti
Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
cogitationes meas transire os meum in opere hominum propter verbum labiorum tuorum ego observavi vias latronis
kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
sustenta gressus meos in callibus tuis et non labentur vestigia mea
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
ego invocavi te quia exaudies me Deus inclina aurem tuam mihi audi eloquium meum
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
mirabilem fac misericordiam tuam salvator sperantium
Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
a resistentibus dexterae tuae custodi me quasi pupillam intus in oculo in umbra alarum tuarum protege me
Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
a facie impiorum vastantium me inimici mei animam meam circumdederunt
od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
adipe suo concluserunt et ore locuti sunt superbe
bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
incedentes adversum me nunc circumdederunt me oculos suos posuerunt declinare in terram
Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
similitudo eius quasi leonis desiderantis praedam et quasi catuli leonis sedentis in absconditis
slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
surge Domine praeveni faciem eius incurva eum salva animam meam ab impio qui est gladius tuus
Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
a viris manus tuae Domine qui mortui sunt in profundo quorum pars in vita et quorum de absconditis tuis replesti ventrem qui satiabuntur filiis et dimittent reliquias suas parvulis eorum
a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
ego in iustitia videbo faciem tuam implebor cum evigilavero similitudine tua
A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.