Job 18

Allora Bildad di Suach rispose e disse:
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
"Quando porrete fine alle parole? Fate senno, e poi parleremo.
"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
Perché siamo considerati come bruti e perché siamo agli occhi vostri degli esseri impuri?
Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
O tu, che nel tuo cruccio laceri te stesso, dovrà la terra, per cagion tua, essere abbandonata e la roccia esser rimossa dal suo luogo?
O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
Sì, la luce dell’empio si spegne, e la fiamma del suo fuoco non brilla.
Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
La luce si oscura nella sua tenda, e la lampada che gli sta sopra si spegne.
Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
I passi che facea nella sua forza si raccorciano, e i suoi propri disegni lo menano a ruina.
Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
Poiché i suoi piedi lo traggon nel tranello, e va camminando sulle reti.
Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
Il laccio l’afferra pel tallone, e la trappola lo ghermisce.
Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
Sta nascosta in terra per lui un’insidia, e sul sentiero lo aspetta un agguato.
Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
Paure lo atterriscono d’ogn’intorno, lo inseguono, gli stanno alle calcagna.
Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
La sua forza vien meno dalla fame, la calamità gli sta pronta al fianco.
Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
Gli divora a pezzo a pezzo la pelle, gli divora le membra il primogenito della morte.
Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
Egli è strappato dalla sua tenda che credea sicura, e fatto scendere verso il re degli spaventi.
Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
Nella sua tenda dimora chi non è de’ suoi, e la sua casa è cosparsa di zolfo.
U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
In basso s’inaridiscono le sue radici, in alto son tagliati i suoi rami.
Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
La sua memoria scompare dal paese, più non s’ode il suo nome per le campagne.
Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
E’ cacciato dalla luce nelle tenebre, ed è bandito dal mondo.
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Non lascia tra il suo popolo né figli, né nipoti, nessun superstite dov’egli soggiornava.
U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
Quei d’occidente son stupiti della sua sorte, e quei d’oriente ne son presi d’orrore.
Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
Certo son tali le dimore dei perversi e tale è il luogo di chi non conosce Iddio".
Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."