Psalms 144

Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.

On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.

Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!

Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!