Song of Solomon 2

ego flos campi et lilium convallium
- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
sicut lilium inter spinas sic amica mea inter filias
- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
sicut malum inter ligna silvarum sic dilectus meus inter filios sub umbra illius quam desideraveram sedi et fructus eius dulcis gutturi meo
- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
introduxit me in cellam vinariam ordinavit in me caritatem
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
fulcite me floribus stipate me malis quia amore langueo
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
leva eius sub capite meo et dextera illius amplexabitur me
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
adiuro vos filiae Hierusalem per capreas cervosque camporum ne suscitetis neque evigilare faciatis dilectam quoadusque ipsa velit
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
vox dilecti mei ecce iste venit saliens in montibus transiliens colles
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
similis est dilectus meus capreae hinuloque cervorum en ipse stat post parietem nostrum despiciens per fenestras prospiciens per cancellos
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
et dilectus meus loquitur mihi surge propera amica mea formonsa mea et veni
Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
iam enim hiemps transiit imber abiit et recessit
jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
flores apparuerunt in terra tempus putationis advenit vox turturis audita est in terra nostra
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
ficus protulit grossos suos vineae florent dederunt odorem surge amica mea speciosa mea et veni
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
columba mea in foraminibus petrae in caverna maceriae ostende mihi faciem tuam sonet vox tua in auribus meis vox enim tua dulcis et facies tua decora
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
capite nobis vulpes vulpes parvulas quae demoliuntur vineas nam vinea nostra floruit
Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
dilectus meus mihi et ego illi qui pascitur inter lilia
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
donec adspiret dies et inclinentur umbrae revertere similis esto dilecte mi capreae aut hinulo cervorum super montes Bether
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.