Hebrews 5

5:1

Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.

omnis namque pontifex ex hominibus adsumptus pro hominibus constituitur in his quae sunt ad Deum ut offerat dona et sacrificia pro peccatis

5:2

On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.

qui condolere possit his qui ignorant et errant quoniam et ipse circumdatus est infirmitate

5:3

Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.

et propter eam debet quemadmodum et pro populo ita etiam pro semet ipso offerre pro peccatis

5:4

I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.

nec quisquam sumit sibi honorem sed qui vocatur a Deo tamquam Aaron

5:5

Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,

sic et Christus non semet ipsum clarificavit ut pontifex fieret sed qui locutus est ad eum Filius meus es tu ego hodie genui te

5:6

po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

quemadmodum et in alio dicit tu es sacerdos in aeternum secundum ordinem Melchisedech

5:7

On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:

qui in diebus carnis suae preces supplicationesque ad eum qui possit salvum illum a morte facere cum clamore valido et lacrimis offerens et exauditus pro sua reverentia

5:8

premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati

et quidem cum esset Filius didicit ex his quae passus est oboedientiam

5:9

i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -

et consummatus factus est omnibus obtemperantibus sibi causa salutis aeternae