Psalms 57

invocabo Deum altissimum Deum ultorem meum

Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

mittet de caelo et salvabit me exprobrabit conculcantibus me semper mittet Deus misericordiam suam et veritatem suam

Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

anima mea in medio leonum dormivit ferocientium filii hominum dentes eorum lancea et sagittae et lingua eorum gladius acutus

Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.

exaltare super caelos Deus in omni terra gloria tua

Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

rete paraverunt gressibus meis ad incurvandam animam meam foderunt ante me foveam ceciderunt in medium eius semper

Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.

paratum cor meum Deus paratum cor meum cantabo et psallam

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

surge gloria mea surge psalterium et cithara surgam mane

Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

confitebor tibi in populis Domine cantabo tibi in gentibus

Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.

quia magna usque ad caelos misericordia tua et usque ad nubes veritas tua

Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

exaltare super caelos Deus in omni terra gloria tua

Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:

victori ut non disperdas David humilem et simplicem si vere utique iustitiam loquimini recta iudicate filii hominum

jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. [ (Psalms 57:12) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ]