Ecclesiastes 5

custodi pedem tuum ingrediens domum Dei multo enim melior est oboedientia quam stultorum victimae qui nesciunt quid faciant mali

Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.

ne temere quid loquaris neque cor tuum sit velox ad proferendum sermonem coram Deo Deus enim in caelo et tu super terram idcirco sint pauci sermones tui

San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.

multas curas sequuntur somnia et in multis sermonibus invenitur stultitia

Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

si quid vovisti Deo ne moreris reddere displicet enim ei infidelis et stulta promissio sed quodcumque voveris redde

Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

multoque melius est non vovere quam post votum promissa non conplere

Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

ne dederis os tuum ut peccare faciat carnem tuam neque dicas coram angelo non est providentia ne forte iratus Deus super sermone tuo dissipet cuncta opera manuum tuarum

Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

ubi multa sunt somnia plurimae vanitates et sermones innumeri tu vero Deum time

Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

si videris calumnias egenorum et violenta iudicia et subverti iustitiam in provincia non mireris super hoc negotio quia excelso alius excelsior est et super hos quoque eminentiores sunt alii

Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

et insuper universae terrae rex imperat servienti

Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

avarus non implebitur pecunia et qui amat divitias fructus non capiet ex eis et hoc ergo vanitas

Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?

ubi multae sunt opes multi et qui comedant eas et quid prodest possessori nisi quod cernit divitias oculis suis

Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

dulcis est somnus operanti sive parum sive multum comedat saturitas autem divitis non sinit dormire eum

I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

est et alia infirmitas pessima quam vidi sub sole divitiae conservatae in malum domini sui

Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

pereunt enim in adflictione pessima generavit filium qui in summa egestate erit

Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

sicut egressus est nudus de utero matris suae sic revertetur et nihil auferet secum de labore suo

I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.

miserabilis prorsus infirmitas quomodo venit sic revertetur quid ergo prodest ei quod laboravit in ventum

Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

cunctis diebus vitae suae comedit in tenebris et in curis multis et in aerumna atque tristitia

Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.

hoc itaque mihi visum est bonum ut comedat quis et bibat et fruatur laetitia ex labore suo quod laboravit ipse sub sole numerum dierum vitae suae quos dedit ei Deus et haec est pars illius

Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

et omni homini cui dedit Deus divitias atque substantiam potestatemque ei tribuit ut comedat ex eis et fruatur parte sua et laetetur de labore suo hoc est donum Dei

Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

non enim satis recordabitur dierum vitae suae eo quod Deus occupet deliciis cor eius