Ecclesiastes 6

est et aliud malum quod vidi sub sole et quidem frequens apud homines

I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.

vir cui dedit Deus divitias et substantiam et honorem et nihil deest animae eius ex omnibus quae desiderat nec tribuit ei potestatem Deus ut comedat ex eo sed homo extraneus vorabit illud hoc vanitas et magna miseria est

Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

si genuerit quispiam centum et vixerit multos annos et plures dies aetatis habuerit et anima illius non utatur bonis substantiae suae sepulturaque careat de hoc ego pronuntio quod melior illo sit abortivus

I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;

frustra enim venit et pergit ad tenebras et oblivione delebitur nomen eius

jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;

non vidit solem neque cognovit distantiam boni et mali

sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

etiam si duobus milibus annis vixerit et non fuerit perfruitus bonis nonne ad unum locum properant omnia

Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

omnis labor hominis in ore eius sed anima illius non impletur

Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.

quid habet amplius sapiens ab stulto et quid pauper nisi ut pergat illuc ubi est vita

Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima?

melius est videre quod cupias quam desiderare quod nescias sed et hoc vanitas est et praesumptio spiritus

Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

qui futurus est iam vocatum est nomen eius et scitur quod homo sit et non possit contra fortiorem se in iudicio contendere

Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe.

verba sunt plurima multa in disputando habentia vanitatem

Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku?

quid necesse est homini maiora se quaerere cum ignoret quid conducat sibi in vita sua numero dierum peregrinationis suae et tempore quo velut umbra praeterit aut quis ei poterit indicare quid post eum futurum sub sole sit

Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?