Ecclesiastes 3

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Per tutto v’è il suo tempo, v’è il suo momento per ogni cosa sotto il cielo:
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
un tempo per nascere e un tempo per morire; un tempo per piantare e un tempo per svellere ciò ch’è piantato;
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
un tempo per uccidere e un tempo per guarire; un tempo per demolire e un tempo per costruire;
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
un tempo per piangere e un tempo per ridere; un tempo per far cordoglio e un tempo per ballare;
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
un tempo per gettar via pietre e un tempo per raccoglierle; un tempo per abbracciare e un tempo per astenersi dagli abbracciamenti;
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
un tempo per cercare e un tempo per perdere; un tempo per conservare e un tempo per buttar via;
Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
un tempo per strappare e un tempo per cucire; un tempo per tacere e un tempo per parlare;
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
un tempo per amare e un tempo per odiare; un tempo per la guerra e un tempo per la pace.
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
Che profitto trae dalla sua fatica colui che lavora?
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
Io ho visto le occupazioni che Dio dà agli uomini perché vi si affatichino.
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
Dio ha fatto ogni cosa bella al suo tempo; egli ha perfino messo nei loro cuori il pensiero della eternità, quantunque l’uomo non possa comprendere dal principio alla fine l’opera che Dio ha fatta.
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
Io ho riconosciuto che non v’è nulla di meglio per loro del rallegrarsi e del procurarsi del benessere durante la loro vita,
I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
ma che se uno mangia, beve e gode del benessere in mezzo a tutto il suo lavoro, è un dono di Dio.
I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
Io ho riconosciuto che tutto quello che Dio fa è per sempre; niente v’è da aggiungervi, niente da togliervi; e che Dio fa così perché gli uomini lo temano.
Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
Ciò che è, è già stato prima, e ciò che sarà è già stato, e Dio riconduce ciò ch’è passato.
Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
Ho anche visto sotto il sole che nel luogo stabilito per giudicare v’è della empietà, e che nel luogo stabilito per la giustizia v’è della empietà,
Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin."
e ho detto in cuor mio: "Iddio giudicherà il giusto e l’empio poiché v’è un tempo per il giudicio di qualsivoglia azione e, nel luogo fissato, sarà giudicata ogni opera".
Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."
Io ho detto in cuor mio: "Così è, a motivo dei figliuoli degli uomini perché Dio li metta alla prova, ed essi stessi riconoscano che non sono che bestie".
Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
Poiché la sorte de’ figliuoli degli uomini è la sorte delle bestie; agli uni e alle altre tocca la stessa sorte; come muore l’uno, così muore l’altra; hanno tutti un medesimo soffio, e l’uomo non ha superiorità di sorta sulla bestia; poiché tutto è vanità.
I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
Tutti vanno in un medesimo luogo; tutti vengon dalla polvere, e tutti ritornano alla polvere.
Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
Chi sa se il soffio dell’uomo sale in alto, e se il soffio della bestia scende in basso nella terra?
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
Io ho dunque visto che non v’è nulla di meglio per l’uomo del rallegrarsi, nel compiere il suo lavoro; tale è la sua parte; poiché chi lo farà tornare per godere di ciò che verrà dopo di lui?