Psalms 141

Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Salmo de David. JEHOVÁ, á ti he clamado; apresúrate á mí; Escucha mi voz, cuando te invocare.
Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
Sea enderezada mi oración delante de ti como un perfume, El don de mis manos como la ofrenda de la tarde.
Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Pon, oh JEHOVÁ, guarda á mi boca: Guarda la puerta de mis labios.
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
No dejes se incline mi corazón á cosa mala, Á hacer obras impías Con los que obran iniquidad, Y no coma yo de sus deleites.
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Que el justo me castigue, será un favor, Y que me reprenda será un excelente bálsamo. Que no me herirá la cabeza: Así que aun mi oración tendrán en sus calamidades.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Serán derribados en lugares peñascosos sus jueces, Y oirán mis palabras, que son suaves.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
Como quien hiende y rompe la tierra, Son esparcidos nuestros huesos á la boca de la sepultura.
U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Por tanto á ti, oh JEHOVÁ Señor, miran mis ojos: En ti he confiado, no desampares mi alma.
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
Guárdame de los lazos que me han tendido, Y de los armadijos de los que obran iniquidad.
Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
Caigan los impíos á una en sus redes, Mientras yo pasaré adelante.