Psalms 141

Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Salmo di Davide. O Eterno io t’invoco; affrettati a rispondermi. Porgi l’orecchio alla mia voce quand’io grido a te.
Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
La mia preghiera stia nel tuo cospetto come l’incenso, l’elevazione delle mie mani come il sacrifizio della sera.
Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
O Eterno, poni una guardia dinanzi alla mia bocca, guarda l’uscio delle mie labbra.
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Non inclinare il mio cuore ad alcuna cosa malvagia, per commettere azioni empie con gli operatori d’iniquità; e fa’ ch’io non mangi delle loro delizie.
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Mi percuota pure il giusto; sarà un favore; mi riprenda pure; sarà come olio sul capo; il mio capo non lo rifiuterà; anzi malgrado la loro malvagità, continuerò a pregare.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
I loro giudici saran precipitati per il fianco delle rocce, e si darà ascolto alle mie parole, perché sono piacevoli.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
Come quando si ara e si rompe la terra, le nostre ossa sono sparse all’ingresso del soggiorno dei morti.
U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Poiché a te son vòlti gli occhi miei, o Eterno, o Signore; in te mi rifugio, non abbandonare l’anima mia.
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
Guardami dal laccio che m’hanno teso, e dagli agguati degli operatori d’iniquità.
Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
Cadano gli empi nelle loro proprie reti, mentre io passerò oltre.