II Chronicles 28

كَانَ آحَازُ ابْنَ عِشْرِينَ سَنَةً حِينَ مَلَكَ، وَمَلَكَ سِتَّ عَشَرَةَ سَنَةً فِي أُورُشَلِيمَ، وَلَمْ يَفْعَلِ الْمُسْتَقِيمَ فِي عَيْنَيِ الرَّبِّ كَدَاوُدَ أَبِيهِ،
E rua tekau nga tau o Ahata i tona kingitanga, a tekau ma ono nga tau i kingi ai ia ki Hiruharama: kihai hoki ia i mahi i te tika ki ta Ihowa titiro, kihai i pera me tona papa, me Rawiri.
بَلْ سَارَ فِي طُرُقِ مُلُوكِ إِسْرَائِيلَ، وَعَمِلَ أَيْضًا تَمَاثِيلَ مَسْبُوكَةً لِلْبَعْلِيمِ.
I haere hoki ia i nga ara o nga kingi o Iharaira, i hanga ano i etahi whakapakoko whakarewa mo nga Paara.
وَهُوَ أَوْقَدَ فِي وَادِي ابْنِ هِنُّومَ وَأَحْرَقَ بَنِيهِ بِالنَّارِ حَسَبَ رَجَاسَاتِ الأُمَمِ الَّذِينَ طَرَدَهُمُ الرَّبُّ مِنْ أَمَامِ بَنِي إِسْرَائِيلَ.
I tahu whakakakara ano ia ki te raorao o te tama a Hinomo, tahuna ana ano e ia ana tamariki ki te ahi; rite tonu tana ki nga mea whakarihariha a nga iwi i peia nei e Ihowa i te aroaro o nga tama a Iharaira.
وَذَبَحَ وَأَوْقَدَ عَلَى الْمُرْتَفَعَاتِ وَعَلَى التِّلاَلِ وَتَحْتَ كُلِّ شَجَرَةٍ خَضْرَاءَ.
I patu whakahere ano ia, i tahu whakakakara ki nga wahi tiketike, ki nga pukepuke, ki raro i nga rakau kouru nui katoa.
فَدَفَعَهُ الرَّبُّ إِلهُهُ لِيَدِ مَلِكِ أَرَامَ، فَضَرَبُوهُ وَسَبَوْا مِنْهُ سَبْيًا عَظِيمًا وَأَتَوْا بِهِمْ إِلَى دِمَشْقَ. وَدُفِعَ أَيْضًا لِيَدِ مَلِكِ إِسْرَائِيلَ فَضَرَبَهُ ضَرْبَةً عَظِيمَةً.
Na reira i tukua ai ia e Ihowa, e tona Atua ki te ringa o te kingi o Hiria; a patua ana ia e ratou, he tini ano hoki nga parau o ratou i whakaraua atu, kawea ana ki Ramahiku. I tukua atu ano ia ki te ringa o te kingi o Iharaira, patua iho e ia, h e nui te parekura.
وَقَتَلَ فَقَحُ بْنُ رَمَلْيَا فِي يَهُوذَا مِئَةً وَعِشْرِينَ أَلْفًا فِي يَوْمٍ وَاحِدٍ، الْجَمِيعُ بَنُو بَأْسٍ، لأَنَّهُمْ تَرَكُوا الرَّبَّ إِلهَ آبَائِهِمْ.
Kotahi hoki te rau e rua tekau mano i patua e Peka tama a Remaria ki Hura i te ra kotahi, he hunga maia katoa; mo ratou i whakarere i a Ihowa, i te Atua o o ratou matua.
وَقَتَلَ زِكْرِي جَبَّارُ أَفْرَايِمَ مَعَسِيَا ابْنَ الْمَلِكِ، وَعَزْرِيقَامَ رَئِيسَ الْبَيْتِ، وَأَلْقَانَةَ ثَانِيَ الْمَلِكِ.
Na i patua e tetahi marohirohi o Eparaima, e Tikiri, a Maaheia tama a te kingi, a Atarikama, rangatira o te whare, me Erekana, to muri i te kingi.
وَسَبَى بَنُو إِسْرَائِيلَ مِنْ إِخْوَتِهِمْ مِئَتَيْ أَلْفٍ مِنَ النِّسَاءِ وَالْبَنِينَ وَالْبَنَاتِ، وَنَهَبُوا أَيْضًا مِنْهُمْ غَنِيمَةً وَافِرَةً وَأَتَوْا بِالْغَنِيمَةِ إِلَى السَّامِرَةِ.
Whakaraua atu ana e nga tama a Iharaira e rua rau mano o o ratou tuakana, teina, nga wahine, nga tamariki, nga tamahine, nui atu hoki o ratou taonga i pahuatia e ratou; kawea atu ana e ratou nga taonga ki Hamaria.
وَكَانَ هُنَاكَ نَبِيٌّ لِلرَّبِّ اسْمُهُ عُودِيدُ، فَخَرَجَ لِلِقَاءِ الْجَيْشِ الآتِي إِلَى السَّامِرَةِ وَقَالَ لَهُمْ: «هُوَذَا مِنْ أَجْلِ غَضَبِ الرَّبِّ إِلهِ آبَائِكُمْ عَلَى يَهُوذَا قَدْ دَفَعَهُمْ لِيَدِكُمْ وَقَدْ قَتَلْتُمُوهُمْ بِغَضَبٍ بَلَغَ السَّمَاءَ.
Otiia he poropiti ta te Atua i reira, ko Orere tona ingoa; a ka puta ia ki te whakatau i te taua e haere ana mai ki Hamaria, ka mea ki a ratou, Nana, he riri no Ihowa, no te Atua o o koutou matua, ki a Hura i homai ai ratou e ia ki o koutou ringa; patua iho e koutou, tutuki noa te riri ki te rangi.
وَالآنَ أَنْتُمْ عَازِمُونَ عَلَى إِخْضَاعِ بَنِي يَهُوذَا وَأُورُشَلِيمَ عَبِيدًا وَإِمَاءً لَكُمْ. أَمَا عِنْدَكُمْ أَنْتُمْ آثَامٌ لِلرَّبِّ إِلهِكُمْ؟
Heoi kei te mea koutou kia pehia ki raro nga tama o Hura, o Hiruharama, hei pononga tane, hei pononga wahine ma koutou; engari kahore ranei i a koutou na o koutou he hoki ki a Ihowa, ki to koutou Atua?
وَالآنَ اسْمَعُوا لِي وَرُدُّوا السَّبْيَ الَّذِي سَبَيْتُمُوهُ مِنْ إِخْوَتِكُمْ لأَنَّ حُمُوَّ غَضَبِ الرَّبِّ عَلَيْكُمْ».
Tena, whakarongo ki ahau, whakahokia nga whakarau i whakaraua mai e koutou i o koutou tuakana, teina; no te mea kei te mura te riri o Ihowa, o to koutou Atua, ki a koutou.
ثُمَّ قَامَ رِجَالٌ مِنْ رُؤُوسِ بَنِي أَفْرَايِمَ: عَزَرْيَا بْنُ يَهُوحَانَانَ، وَبَرَخْيَا بْنُ مَشُلِّيمُوتَ، وَيَحَزْقِيَا بْنُ شَلُّومَ، وَعَمَاسَا بْنُ حِدْلاَيَ عَلَى الْمُقْبِلِينَ مِنَ الْجَيْشِ،
Katahi ka whakatika etahi o nga upoko o nga tama a Eparaima, a Ataria tama a Iehohanana, a Perekia tama a Mehiremoto, a Hetekia tama a Harumu, ratou ko Amaha tama a Hararai, ka tu atu ki te hunga i haere mai nei i te whawhai,
وَقَالُوا لَهُمْ: «لاَ تَدْخُلُونَ بِالسَّبْيِ إِلَى هُنَا لأَنَّ عَلَيْنَا إِثْمًا لِلرَّبِّ، وَأَنْتُمْ عَازِمُونَ أَنْ تَزِيدُوا عَلَى خَطَايَانَا وَعَلَى إِثْمِنَا، لأَنَّ لَنَا إِثْمًا كَثِيرًا، وَعَلَى إِسْرَائِيلَ حُمُوُّ غَضَبٍ».
A ka mea ki a ratou, kei kawea mai e koutou nga whakarau na ki konei: ko ta koutou hoki e mea na hei homai ki a tatou he he ki a Ihowa, e whakanekehia ake ai o tatou hara me to tatou he: he nui hoki to tatou he, a he riri tenei te mura nei ki a Iharaira.
فَتَرَكَ الْمُتَجَرِّدُونَ السَّبْيَ وَالنَّهْبَ أَمَامَ الرُّؤَسَاءِ وَكُلِّ الْجَمَاعَةِ.
Heoi whakarerea iho e nga tangata i nga patu nga whakarau, me nga taonga i te aroaro o nga rangatira ratou ko te huihui katoa.
وَقَامَ الرِّجَالُ الْمُعَيَّنَةُ أَسْمَاؤُهُمْ وَأَخَذُوا الْمَسْبِيِّينَ وَأَلْبَسُوا كُلَّ عُرَاتِهِمْ مِنَ الْغَنِيمَةِ، وَكَسَوْهُمْ وَحَذَوْهُمْ وَأَطْعَمُوهُمْ وَأَسْقَوْهُمْ وَدَهَّنُوهُمْ، وَحَمَلُوا عَلَى حَمِيرٍ جَمِيعَ الْمُعْيِينَ مِنْهُمْ، وَأَتَوْا بِهِمْ إِلَى أَرِيحَا، مَدِينَةِ النَّخْلِ، إِلَى إِخْوَتِهِمْ. ثُمَّ رَجَعُوا إِلَى السَّامِرَةِ.
Na ka whakatika nga tangata i whakahuatia o ratou ingoa, ka mau ki nga whakarau, whakakakahuria ana e ratou ki nga taonga nga mea kakahukore o ratou; whakakakahuria ana e ratou, whakawhiwhi rawa ki te hu, hoatu ana he mea hei kai, hei inu, whaka wahia ana, kawea ana nga mea kahakore katoa o ratou i runga i te kaihe, a tae noa ki Heriko, ki te pa nikau ki o ratou tuakana, teina. Na hoki ana ratou ki Hamaria.
فِي ذلِكَ الْوَقْتِ أَرْسَلَ الْمَلِكُ آحَازُ إِلَى مُلُوكِ أَشُّورَ لِيُسَاعِدُوهُ.
I taua wa ka unga tangata a Kingi Ahata ki nga kingi o Ahiria hei awhina mona.
فَإِنَّ الأَدُومِيِّينَ أَتَوْا أَيْضًا وَضَرَبُوا يَهُوذَا وَسَبَوْا سَبْيًا.
No te mea kua tae mai ano nga Eromi; patua iho e ratou a Hura, whakaraua atu ana etahi whakarau.
وَاقْتَحَمَ الْفِلِسْطِينِيُّونَ مُدُنَ السَّوَاحِلِ وَجَنُوبِيَّ يَهُوذَا، وَأَخَذُوا بَيْتَ شَمْسٍ وَأَيَّلُونَ وَجَدِيرُوتَ وَسُوكُو وَقُرَاهَا، وَتِمْنَةَ وَقُرَاهَا، وَحِمْزُو وَقُرَاهَا، وَسَكَنُوا هُنَاكَ.
Kua whakaekea hoki e nga Pirihitini nga pa o te raorao, o te taha ki te tonga o Hura, a riro ana i a ratou a Petehemehe, a Atarono, a Kereroto, a Hoko me ona pa ririki, a Timina me ona pa ririki, a Kimito me ona pa ririki: nohoia iho e ratou.
لأَنَّ الرَّبَّ ذَلَّلَ يَهُوذَا بِسَبَبِ آحَازَ مَلِكِ إِسْرَائِيلَ، لأَنَّهُ أَجْمَحَ يَهُوذَا وَخَانَ الرَّبَّ خِيَانَةً.
Na Ihowa hoki i whakaiti a Hura, mo ta Ahata, mo ta te kingi o Iharaira; mo tana mahi wairangi i roto i a Hura, nui atu hoki tona he ki a Ihowa.
فَجَاءَ عَلَيْهِ تِلْغَثُ فِلْنَاسِرُ مَلِكُ أَشُّورَ وَضَايَقَهُ وَلَمْ يُشَدِّدْهُ.
Na ka haere a Tirikata Pirinehere kingi o Ahiria ki a ia, ka whakararuraru i a ia, kihai hoki i whakakaha i a ia.
لأَنَّ آحَازَ أَخَذَ قِسْمًا مِنْ بَيْتِ الرَّبِّ وَمِنْ بَيْتِ الْمَلِكِ وَمِنَ الرُّؤَسَاءِ وَأَعْطَاهُ لِمَلِكِ أَشُّورَ وَلكِنَّهُ لَمْ يُسَاعِدْهُ.
I tangohia hoki e Ahata tetahi wahi i roto i te whare o Ihowa, i te whare ano o te kingi ratou ko nga rangatira, a hoatu ana ki te kingi o Ahiria; kihai ano tera i awhina i a ia.
وَفِي ضِيقِهِ زَادَ خِيَانَةً بالرَّبِّ الْمَلِكُ آحَازُ هذَا،
Na i te wa i he ai ia, ka tohe ano ia ki te he ki a Ihowa, taua kingi a Ahata.
وَذَبَحَ لآلِهَةِ دِمَشْقَ الَّذِينَ ضَارَبُوهُ وَقَالَ: «لأَنَّ آلِهَةَ مُلُوكِ أَرَامَ تُسَاعِدُهُمْ أَنَا أَذْبَحُ لَهُمْ فَيُسَاعِدُونَنِي». وَأَمَّا هُمْ فَكَانُوا سَبَبَ سُقُوطٍ لَهُ وَلِكُلِّ إِسْرَائِيلَ.
I patu whakahere hoki ia ki nga atua o Ramahiku i patu nei i a ia; i ki hoki ia, Ko nga atua o nga kingi o Hiria kei te awhina i a ratou, na, me patu whakahere ahau ki a ratou, kia awhina ai ratou i ahau. Otiia ko ratou ano hei whakangoikore i a ia, i a Iharaira katoa ano hoki.
وَجَمَعَ آحَازُ آنِيَةَ بَيْتِ اللهِ وَقَطَّعَ آنِيَةَ بَيْتِ اللهِ وَأَغْلَقَ أَبْوَابَ بَيْتِ الرَّبِّ، وَعَمِلَ لِنَفْسِهِ مَذَابحَ فِي كُلِّ زَاوِيَةٍ فِي أُورُشَلِيمَ.
Na ka huihuia e Ahata nga oko o te whare o te Atua, tapatapahia ana e ia nga oko o te whare o te Atua, a tutakina ana e ia nga tatau o te whare o Ihowa. I hanga ano e ia etahi aata mana ki nga koki katoa o Hiruharama.
وَفِي كُلِّ مَدِينَةٍ فَمَدِينَةٍ مِنْ يَهُوذَا عَمِلَ مُرْتَفَعَاتٍ لِلإِيقَادِ لآلِهَةٍ أُخْرَى، وَأَسْخَطَ الرَّبَّ إِلهَ آبَائِهِ.
I hanga ano e ia ki nga pa o Hura etahi wahi tiketike hei tahu whakakakara ki nga atua ke, whakapataritaria ana e ia a Ihowa, te Atua o ona matua.
وَبَقِيَّةُ أُمُورِهِ وَكُلُّ طُرُقِهِ الأُولَى وَالأَخِيرَةُ، هَا هِيَ مَكْتُوبَةٌ فِي سِفْرِ مُلُوكِ يَهُوذَا وَإِسْرَائِيلَ.
Na, ko era meatanga atu ana, ko ana meatanga katoa o mua, o muri, nana, kua oti te tuhituhi ki te pukapuka o nga kingi o Hura raua ko Iharaira.
ثُمَّ اضْطَجَعَ آحَازُ مَعَ آبَائِهِ فَدَفَنُوهُ فِي الْمَدِينَةِ فِي أُورُشَلِيمَ، لأَنَّهُمْ لَمْ يَأْتُوا بِهِ إِلَى قُبُورِ مُلُوكِ إِسْرَائِيلَ. وَمَلَكَ حَزَقِيَّا ابْنُهُ عِوَضًا عَنْهُ.
Na kua moe a Ahata ki ona matua, a tanumia iho ki te pa, ki Hiruharama; otiia kihai i kawea ki nga tanumanga o nga kingi o Iharaira; a ko Hetekia, ko tana tama, te kingi i muri i a ia.