Psalms 137

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
JUNTO á los ríos de Babilonia, Allí nos sentábamos, y aun llorábamos, Acordándonos de Sión.
o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
Sobre los sauces en medio de ella Colgamos nuestras arpas.
I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
Y los que allí nos habían llevado cautivos nos pedían que cantásemos, Y los que nos habían desolado nos pedían alegría, diciendo:
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
Cantadnos algunos de los himnos de Sión. ¿Cómo cantaremos canción de JEHOVÁ En tierra de extraños?
Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Si me olvidare de ti, oh Jerusalem, Mi diestra sea olvidada.
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Mi lengua se pegue á mi paladar, Si de ti no me acordare; Si no ensalzare á Jerusalem Como preferente asunto de mi alegría.
Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
Acuérdate, oh JEHOVÁ, de los hijos de Edom En el día de Jerusalem; Quienes decían: Arrasadla, arrasadla Hasta los cimientos.
Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
Hija de Babilonia destruída, Bienaventurado el que te diere el pago De lo que tú nos hiciste.
Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!
Bienaventurado el que tomará y estrellará tus niños Contra las piedras.