Ezekiel 14

فَجَاءَ إِلَيَّ رِجَالٌ مِنْ شُيُوخِ إِسْرَائِيلَ وَجَلَسُوا أَمَامِي.
Katahi ka haere mai etahi o nga kaumatua o Iharaira ki ahau, noho ana i toku aroaro.
فَصَارَتْ إِلَيَّ كَلِمَةُ الرَّبِّ قَائِلَةً:
Na ka puta mai te kupu a Ihowa ki ahau: i mea ia,
«يَا ابْنَ آدَمَ، هؤُلاَءِ الرِّجَالُ قَدْ أَصْعَدُوا أَصْنَامَهُمْ إِلَى قُلُوبِهِمْ، وَوَضَعُوا مَعْثَرَةَ إِثْمِهِمْ تِلْقَاءَ أَوْجُهِهِمْ. فَهَلْ أُسْأَلُ مِنْهُمْ سُؤَالاً؟
E te tama a te tangata, kua oti i enei tangata a ratou whakapakoko te whakaara ki o ratou ngakau, kua waiho e ratou te tutukitanga waewae, to ratou he, ki mua i o ratou mata; kia rapua koia e ratou he tikanga i ahau?
لأَجْلِ ذلِكَ كَلِّمْهُمْ وَقُلْ لَهُمْ: هكَذَا قَالَ السَّيِّدُ الرَّبُّ: كُلُّ إِنْسَانٍ مِنْ بَيْتِ إِسْرَائِيلَ الَّذِي يُصْعِدُ أَصْنَامَهُ إِلَى قَلْبِهِ، وَيَضَعُ مَعْثَرَةَ إِثْمِهِ تِلْقَاءَ وَجْهِهِ، ثُمَّ يَأْتِي إِلَى النَّبِيِّ، فَإِنِّي أَنَا الرَّبُّ أُجِيبُهُ حَسَبَ كَثْرَةِ أَصْنَامِهِ،
Mo reira korero ki a ratou, mea atu ki a ratou, Ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa: Ko te tangata o te whare o Iharaira e whakaara ana i ana whakapakoko ki tona ngakau, e whakatakoto ana i te tutukitanga waewae, i tona he, ki mua i tona mata, a e haere mai ana ki te poropiti; ko taku, ko ta Ihowa, e whakahoki ai ki taua tangata i haere mai ra, ka rite ki te maha o ana whakapakoko;
لِكَيْ آخُذَ بَيْتَ إِسْرَائِيلَ بِقُلُوبِهِمْ، لأَنَّهُمْ كُلَّهُمْ قَدِ ارْتَدُّوا عَنِّي بِأَصْنَامِهِمْ.
Kia hopukia ai te whare o Iharaira i roto i o ratou ngakau; kua tangata ke hoki ratou katoa ki ahau, na a ratou whakapakoko hoki.
لِذلِكَ قُلْ لِبَيْتِ إِسْرَائِيلَ: هكَذَا قَالَ السَّيِّدُ الرَّبُّ: تُوبُوا وَارْجِعُوا عَنْ أَصْنَامِكُمْ، وَعَنْ كُلِّ رَجَاسَاتِكُمُ اصْرِفُوا وُجُوهَكُمْ.
Mo reira mea atu ki te whare o Iharaira, Ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa, Ripeneta, tahuri mai i a koutou whakapakoko; tahuri mai ano o koutou mata i a koutou mea whakarihariha katoa.
لأَنَّ كُلَّ إِنْسَانٍ مِنْ بَيْتِ إِسْرَائِيلَ أَوْ مِنَ الْغُرَبَاءِ الْمُتَغَرِّبِينَ فِي إِسْرَائِيلَ، إِذَا ارْتَدَّ عَنِّي وَأَصْعَدَ أَصْنَامَهُ إِلَى قَلْبِهِ، وَوَضَعَ مَعْثَرَةَ إِثْمِهِ تِلْقَاءَ وَجْهِهِ، ثُمَّ جَاءَ إِلَى النَّبِيِّ لِيَسْأَلَهُ عَنِّي، فَإِنِّي أَنَا الرَّبُّ أُجِيبُهُ بِنَفْسِي.
Na, ko te tangata o te whare o Iharaira, ko te tautangata ano e noho ana i roto i a Iharaira, e whakatangata ke ana ki ahau, e whakaara ana i ana whakapakoko ki tona ngakau, e whakatakoto ana i te tutukitanga waewae, i tona he, ki mua i tona mata, a e haere mai ana ki te poropiti ki te rapu i taku tikanga i a ia; maku ake ano, ma Ihowa, e whakahoki kupu ki a ia.
وَأَجْعَلُ وَجْهِي ضِدَّ ذلِكَ الإِنْسَانِ وَأَجْعَلُهُ آيَةً وَمَثَلاً، وَأَسْتَأْصِلُهُ مِنْ وَسْطِ شَعْبِي، فَتَعْلَمُونَ أَنِّي أَنَا الرَّبُّ.
Ka u atu hoki toku mata ki taua tangata, ka meinga ia e ahau he miharotanga hei tohu, hei whakatauki, ka hatepea atu ano ia e ahau i roto i taku iwi; a ka mohio koutou ko Ihowa ahau.
فَإِذَا ضَلَّ النَّبِيُّ وَتَكَلَّمَ كَلاَمًا، فَأَنَا الرَّبَّ قَدْ أَضْلَلْتُ ذلِكَ النَّبِيَّ، وَسَأَمُدُّ يَدِي عَلَيْهِ وَأُبِيدُهُ مِنْ وَسْطِ شَعْبِي إِسْرَائِيلَ.
Na, ki te he te poropiti i tana korerotanga i tetahi kupu, naku, na Ihowa, taua poropiti i he ai, ka pa toku ringa ki a ia, a ka ngaro ia i ahau i roto i taku iwi, i a Iharaira.
وَيَحْمِلُونَ إِثْمَهُمْ. كَإِثْمِ السَّائِلِ يَكُونُ إِثْمُ النَّبِيِّ.
Ka waha ano e ratou to ratou he; ko te he o te poropiti ka rite ki te he o te tangata e rapu tikanga ana i a ia:
لِكَيْ لاَ يَعُودَ يَضِلُّ عَنِّي بَيْتُ إِسْرَائِيلَ، وَلِكَيْ لاَ يَعُودُوا يَتَنَجَّسُونَ بِكُلِّ مَعَاصِيهِمْ، بَلْ لِيَكُونُوا لِي شَعْبًا وَأَنَا أَكُونُ لَهُمْ إِلهًا، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ».
He mea kia kore ai te whare o Iharaira e kotiti atu i te whai i ahau a muri ake nei, kei poke ano ratou a muri ake nei i o ratou pokanga ketanga katoa; engari kia waiho ai ratou hei iwi maku, ko ahau hoki hei Atua mo ratou, e ai ta te Ariki, ta Ihowa.
وَكَانَتْ إِلَيَّ كَلِمَةُ الرَّبِّ قَائِلَةً:
I puta mai ano te kupu a Ihowa ki ahau, i mea,
«يَا ابْنَ آدَمَ، إِنْ أَخْطَأَتْ إِلَيَّ أَرْضٌ وَخَانَتْ خِيَانَةً، فَمَدَدْتُ يَدِي عَلَيْهَا وَكَسَرْتُ لَهَا قِوَامَ الْخُبْزِ، وَأَرْسَلْتُ عَلَيْهَا الْجُوعَ، وَقَطَعْتُ مِنْهَا الإِنْسَانَ وَالْحَيَوَانَ،
E te tama a te tangata, ki te hara te whenua ki ahau, ki te nui rawa te he, a ka totoro toku ringa ki reira, a ka whati i ahau tona tokotoko, te taro; ka unga ano e ahau te hemokai ki reira, ka hatepea ano e ahau te tangata me te kararehe o reir a:
وَكَانَ فِيهَا هؤُلاَءِ الرِّجَالُ الثَّلاَثَةُ: نُوحٌ وَدَانِيآلُ وَأَيُّوبُ، فَإِنَّهُمْ إِنَّمَا يُخَلِّصُونَ أَنْفُسَهُمْ بِبِرِّهِمْ، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ.
Ahakoa ko enei tangata tokotoru, ko Noa, ko Raniera, ko Hopa, i reira, ko o ratou wairua ake e ora i a ratou i to ratou tika, e ai ta te Ariki, ta Ihowa.
إِنْ عَبَّرْتُ فِي الأَرْضِ وُحُوشًا رَدِيئَةً فَأَثْكَلُوهَا وَصَارَتْ خَرَابًا بِلاَ عَابِرٍ بِسَبَبِ الْوُحُوشِ،
Ki te meinga e ahau he kirehe kino kia tika na waenganui i te whenua, a ka kore i a ratou, ka whakamotitia, a kahore he tangata e haere ana i reira i te wehi o nga kirehe:
وَفِي وَسْطِهَا هؤُلاَءِ الرِّجَالُ الثَّلاَثَةُ، فَحَيٌّ أَنَا، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ، إِنَّهُمْ لاَ يُخَلِّصُونَ بَنِينَ وَلاَ بَنَاتٍ. هُمْ وَحْدَهُمْ يَخْلُصُونَ وَالأَرْضُ تَصِيرُ خَرِبَةً.
Ahakoa ko enei tangata tokotoru i reira, e ora ana ahau, e ai ta te Ariki, ta Ihowa, e kore e ora nga tama, nga tamahine, i a ratou; ko ratou anake e ora, ka whakamotitia ia te whenua.
أَوْ إِنْ جَلَبْتُ سَيْفًا عَلَى تِلْكَ الأَرْضِ وَقُلْتُ: يَا سَيْفُ اعْبُرْ فِي الأَرْضِ، وَقَطَعْتُ مِنْهَا الإِنْسَانَ وَالْحَيَوَانَ،
Ki te kawea atu ranei e ahau te hoari ki runga ki taua whenua, a ka mea, E tika, e te hoari, na waenganui i te whenua; a ka hatepea atu e ahau te tangata me te kararehe o reira:
وَفِي وَسْطِهَا هؤُلاَءِ الرِّجَالُ الثَّلاَثَةُ، فَحَيٌّ أَنَا، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ، إِنَّهُمْ لاَ يُخَلِّصُونَ بَنِينَ وَلاَ بَنَاتٍ، بَلْ هُمْ وَحْدَهُمْ يَخْلُصُونَ.
Ahakoa ko enei tangata tokotoru i reira, e ora ana ahau, e ai ta te Ariki, ta Ihowa, e kore e ora nga tama, nga tamahine i a ratou; ko ratou anake e ora.
أَوْ إِنْ أَرْسَلْتُ وَبَأً عَلَى تِلْكَ الأَرْضِ، وَسَكَبْتُ غَضَبِي عَلَيْهَا بِالدَّمِ لأَقْطَعَ مِنْهَا الإِنْسَانَ وَالْحَيَوَانَ،
Ki te tukua ranei e ahau te mate uruta ki taua whenua, a ka ringihia e ahau toku weriweri ki runga ki taua wahi, he mea toto, kia hatepea atu ai te tangata me te kararehe o reira:
وَفِي وَسْطِهَا نُوحٌ وَدَانِيآلُ وَأَيُّوبُ، فَحَيٌّ أَنَا، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ، إِنَّهُمْ لاَ يُخَلِّصُونَ ابْنًا وَلاَ ابْنَةً. إِنَّمَا يُخَلِّصُونَ أَنْفُسَهُمْ بِبِرِّهِمْ.
Ahakoa ko Noa, ko Raniera, ko Hopa, i reira, e ora ana ahau, e ai ta te Ariki, ta Ihowa, e kore te tama, te tamahine ranei e ora i a ratou; ko ratou anake e ora i to ratou tika.
« لأَنَّهُ هكَذَا قَالَ السَّيِّدُ الرَّبُّ: كَمْ بِالْحَرِيِّ إِنْ أَرْسَلْتُ أَحْكَامِي الرَّدِيئَةَ عَلَى أُورُشَلِيمَ: سَيْفًا وَجُوعًا وَوَحْشًا رَدِيئًا وَوَبَأً، لأَقْطَعَ مِنْهَا الإِنْسَانَ وَالْحَيَوَانَ!
No te mea ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa, Tera noa ake ina tukua e ahau aku whakawa kino e wha te hoari, te hemokai, te kirehe kino, te mate uruta ki Hiruharama, hei hatepe atu i te tangata, i te kararehe o reira.
فَهُوَذَا بَقِيَّةٌ فِيهَا نَاجِيَةٌ تُخْرَجُ بَنُونَ وَبَنَاتٌ. هُوَذَا يَخْرُجُونَ إِلَيْكُمْ فَتَنْظُرُونَ طَرِيقَهُمْ وَأَعْمَالَهُمْ، وَتَتَعَزَّوْنَ عَنِ الشَّرِّ الَّذِي جَلَبْتُهُ عَلَى أُورُشَلِيمَ عَنْ كُلِّ مَا جَلَبْتُهُ عَلَيْهَا.
Otiia, nana, ka toe etahi morehu ki reira, a ka whakaputaina he tama, he tamahine: nana, ka puta ratou ki a koutou, a ka kite koutou i to ratou ara, i a ratou mahi: ka whai whakamarietanga ano koutou mo te kino i kawea e ahau ki Hiruharama, ara mo nga mea katoa i kawea e ahau ki taua wahi.
وَيُعَزُّونَكُمْ إِذْ تَرَوْنَ طَرِيقَهُمْ وَأَعْمَالَهُمْ، فَتَعْلَمُونَ أَنِّي لَمْ أَصْنَعْ بِلاَ سَبَبٍ كُلَّ مَا صَنَعْتُهُ فِيهَا، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ».
Ka whai whakamarietanga ano koutou i a ratou, ina kite koutou i to ratou ara, i a ratou mahi: a ka mohio koutou, na, ko taku mahinga i nga mea katoa i mahia e ahau ki reira, ehara i te mea kore take, e ai ta te Ariki, ta Ihowa.