Psalms 137

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!