Psalms 137

super flumina Babylonis ibi sedimus et flevimus cum recordaremur Sion

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

super salices in medio eius suspendimus citharas nostras

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

quoniam ibi interrogaverunt nos qui captivos duxerunt nos verba carminis et qui adfligebant nos laeti canite nobis de canticis Sion

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

quomodo cantabimus canticum Domini in terra aliena

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

si oblitus fuero tui Hierusalem in oblivione sit dextera mea

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

adhereat lingua mea gutturi meo si non recordatus fuero tui si non praeposuero Hierusalem in principio laetitiae meae

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

memento Domine filiorum Edom in diem Hierusalem dicentium evacuate evacuate usque ad fundamentum eius

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

filia Babylon vastata beatus qui retribuet tibi vicissitudinem tuam quam retribuisti nobis

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

beatus qui tenebit et adlidet parvulos tuos ad petram

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!