Psalms 137

JUNTO á los ríos de Babilonia, Allí nos sentábamos, y aun llorábamos, Acordándonos de Sión.
Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
Sobre los sauces en medio de ella Colgamos nuestras arpas.
o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
Y los que allí nos habían llevado cautivos nos pedían que cantásemos, Y los que nos habían desolado nos pedían alegría, diciendo:
I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
Cantadnos algunos de los himnos de Sión. ¿Cómo cantaremos canción de JEHOVÁ En tierra de extraños?
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
Si me olvidare de ti, oh Jerusalem, Mi diestra sea olvidada.
Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Mi lengua se pegue á mi paladar, Si de ti no me acordare; Si no ensalzare á Jerusalem Como preferente asunto de mi alegría.
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Acuérdate, oh JEHOVÁ, de los hijos de Edom En el día de Jerusalem; Quienes decían: Arrasadla, arrasadla Hasta los cimientos.
Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
Hija de Babilonia destruída, Bienaventurado el que te diere el pago De lo que tú nos hiciste.
Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
Bienaventurado el que tomará y estrellará tus niños Contra las piedras.
Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!