Deuteronomy 16

Kia mahara ki te marama, ki a Apipi, ka mahi i te kapenga ki a Ihowa, ki tou Atua: ko Apipi hoki te marama i whakaputaina mai ai koe e Ihowa, e tou Atua, i Ihipa i te po.
«اِحْفَظْ شَهْرَ أَبِيبَ وَاعْمَلْ فِصْحًا لِلرَّبِّ إِلهِكَ، لأَنَّهُ فِي شَهْرِ أَبِيبَ أَخْرَجَكَ الرَّبُّ إِلهُكَ مِنْ مِصْرَ لَيْلاً.
Na me patu e koe te kapenga ki a Ihowa, ki tou Atua, o te kahui hipi, o te kahui kau, ki te wahi e whiriwhiri ai a Ihowa kia waiho tona ingoa ki reira.
فَتَذْبَحُ الْفِصْحَ لِلرَّبِّ إِلهِكَ غَنَمًا وَبَقَرًا فِي الْمَكَانِ الَّذِي يَخْتَارُهُ الرَّبُّ لِيُحِلَّ اسْمَهُ فِيهِ.
Kaua e kainga tahitia te paraoa rewena me taua mea; kia whitu nga ra e kai ai koe i te taro rewenakore me taua mea, ara i te taro tangihanga; i haere potatutatu mai hoki koe i te whenua o Ihipa: kia mahara ai koe ki te ra i puta mai ai koe i te w henua o Ihipa i nga ra katoa e ora ai koe.
لاَ تَأْكُلْ عَلَيْهِ خَمِيرًا. سَبْعَةَ أَيَّامٍ تَأْكُلُ عَلَيْهِ فَطِيرًا، خُبْزَ الْمَشَقَّةِ، لأَنَّكَ بِعَجَلَةٍ خَرَجْتَ مِنْ أَرْضِ مِصْرَ، لِكَيْ تَذْكُرَ يَوْمَ خُرُوجِكَ مِنْ أَرْضِ مِصْرَ كُلَّ أَيَّامِ حَيَاتِكَ.
A kia whitu nga ra e kore ai e kitea he rewena ki a koe i ou rohe katoa; kaua hoki e whakatoea mo te ata tetahi wahi o te kikokiko e patua e koe i te ahiahi o te ra tuatahi.
وَلاَ يُرَ عِنْدَكَ خَمِيرٌ فِي جَمِيعِ تُخُومِكَ سَبْعَةَ أَيَّامٍ، وَلاَ يَبِتْ شَيْءٌ مِنَ اللَّحْمِ الَّذِي تَذْبَحُ مَسَاءً فِي الْيَوْمِ الأَوَّلِ إِلَى الْغَدِ.
E kore e ahei kia patua te kapenga i roto i tetahi o ou tatau, e homai ana e Ihowa, e tou Atua, ki a koe:
لاَ يَحِلُّ لَكَ أَنْ تَذْبَحَ الْفِصْحَ فِي أَحَدِ أَبْوَابِكَ الَّتِي يُعْطِيكَ الرَّبُّ إِلهُكَ،
Engari hei te wahi e whiriwhiri ai a Ihowa, tou Atua, kia waiho tona ingoa ki reira, hei reira koe patu ai i te kapenga i te ahiahi, i te toenetanga o te ra, i te wa ano i puta mai ai koe i Ihipa.
بَلْ فِي الْمَكَانِ الَّذِي يَخْتَارُهُ الرَّبُّ إِلهُكَ لِيُحِلَّ اسْمَهُ فِيهِ. هُنَاكَ تَذْبَحُ الْفِصْحَ مَسَاءً نَحْوَ غُرُوبِ الشَّمْسِ فِي مِيعَادِ خُرُوجِكَ مِنْ مِصْرَ،
Na me tunu e koe, me kai hoki ki te wahi e whiriwhiri ai a Ihowa, tou Atua: a i te ata ka tahuri, ka haere ki ou teneti.
وَتَطْبُخُ وَتَأْكُلُ فِي الْمَكَانِ الَّذِي يَخْتَارُهُ الرَّبُّ إِلهُكَ، ثُمَّ تَنْصَرِفُ فِي الْغَدِ وَتَذْهَبُ إِلَى خِيَامِكَ.
E ono nga ra e kai ai koe i te taro rawenakore: a i te ra whitu ko te huihui nui ki a Ihowa, ki tou Atua: kaua tetahi mahi e mahia i taua ra.
سِتَّةَ أَيَّامٍ تَأْكُلُ فَطِيرًا، وَفِي الْيَوْمِ السَّابع اعْتِكَافٌ لِلرَّبِّ إِلهِكَ. لاَ تَعْمَلْ فِيهِ عَمَلاً.
Taua e koe, kia whitu nga wiki: kei tau tukunga mataati i te toronaihi ki te kotinga koe timata mai ai te tatau i nga wiki e whitu.
«سَبْعَةَ أَسَابِيعَ تَحْسُبُ لَكَ. مِنِ ابْتِدَاءِ الْمِنْجَلِ فِي الزَّرْعِ، تَبْتَدِئُ أَنْ تَحْسُبَ سَبْعَةَ أَسَابِيعَ.
Na me mahi te hakari o nga wiki ki a Ihowa, ki tou Atua, ki tetahi tahua, he mea hoatu noa na tou ringa; kia rite tau e hoatu ai ki te manaaki a Ihowa, a tou Atua, i a koe:
وَتَعْمَلُ عِيدَ أَسَابِيعَ لِلرَّبِّ إِلهِكَ عَلَى قَدْرِ مَا تَسْمَحُ يَدُكَ أَنْ تُعْطِيَ، كَمَا يُبَارِكُكَ الرَّبُّ إِلهُكَ.
Na ka koa koe ki te aroaro o Ihowa, o tou Atua, a koe, koutou tahi ko tau tama, ko tau tamahine, me tau pononga tane, me tau pononga wahine, me te Riwaiti i roto i ou tatau, me te manene, me te pani, me te pouaru i roto i a koe, ki te wahi i whi riwhiria e Ihowa, e tou Atua, kia waiho tona ingoa ki reira.
وَتَفْرَحُ أَمَامَ الرَّبِّ إِلهِكَ أَنْتَ وَابْنُكَ وَابْنَتُكَ وَعَبْدُكَ وَأَمَتُكَ وَاللاَّّوِيُّ الَّذِي فِي أَبْوَابِكَ، وَالْغَرِيبُ وَالْيَتِيمُ وَالأَرْمَلَةُ الَّذِينَ فِي وَسْطِكَ فِي الْمَكَانِ الَّذِي يَخْتَارُهُ الرَّبُّ إِلهُكَ لِيُحِلَّ اسْمَهُ فِيهِ.
A kia mahara koe he pononga koe i Ihipa i mua: me pupuri hoki, me mahi enei tikanga.
وَتَذْكُرُ أَنَّكَ كُنْتَ عَبْدًا فِي مِصْرَ وَتَحْفَظُ، وَتَعْمَلُ هذِهِ الْفَرَائِضَ.
Me mahi te hakari whare wharau, kia whitu nga ra, ua poto i a koe te kohikohi mai i tau patunga witi me tau poka waina:
«تَعْمَلُ لِنَفْسِكَ عِيدَ الْمَظَالِّ سَبْعَةَ أَيَّامٍ عِنْدَمَا تَجْمَعُ مِنْ بَيْدَرِكَ وَمِنْ مِعْصَرَتِكَ.
A ka koa koe ki tau hakari, a koe, koutou tahi ko tau tama, ko tau tamahine, ko tau pononga tane, ko tau pononga wahine, me te Riwaiti, te manene, te pani me te pouaru i roto i ou tatau.
وَتَفْرَحُ فِي عِيدِكَ أَنْتَ وَابْنُكَ وَابْنَتُكَ وَعَبْدُكَ وَأَمَتُكَ وَاللاََّوِيُّ وَالْغَرِيبُ وَالْيَتِيمُ وَالأَرْمَلَةُ الَّذِينَ فِي أَبْوَابِكَ.
Kia whitu nga ra o tau hakari ki a Ihowa, ki tou Atua, i te wahi e whiriwhiri ai a Ihowa: ka manaaki hoki a Ihowa, tou Atua, i a koe i au hua katoa, i nga mahi katoa hoki a ou ringa, a ka tino harakoa koe.
سَبْعَةَ أَيَّامٍ تُعَيِّدُ لِلرَّبِّ إِلهِكَ فِي الْمَكَانِ الَّذِي يَخْتَارُهُ الرَّبُّ، لأَنَّ الرَّبَّ إِلهَكَ يُبَارِكُكَ فِي كُلِّ مَحْصُولِكَ وَفِي كُلِّ عَمَلِ يَدَيْكَ، فَلاَ تَكُونُ إِلاَّ فَرِحًا.
E toru nga wa o te tau e kitea ai ou tane katoa ki te aroaro o Ihowa, o tou Atua, ki te wahi e whiriwhiri ai ia: ko te hakari taro rewenakore, ko te hakari o nga wiki, ko te hakari whare wharau: kaua hoki e puta kau ki te aroaro o Ihowa:
«ثَلاَثَ مَرَّاتٍ فِي السَّنَةِ يَحْضُرُ جَمِيعُ ذُكُورِكَ أَمَامَ الرَّبِّ إِلهِكَ فِي الْمَكَانِ الَّذِي يَخْتَارُهُ، فِي عِيدِ الْفَطِيرِ وَعِيدِ الأَسَابِيعِ وَعِيدِ الْمَظَالِّ. وَلاَ يَحْضُرُوا أَمَامَ الرَّبِّ فَارِغِينَ.
Me homai e ia tangata te mea e taea e ia, kia rite ki te manaaki i homai e Ihowa, e tou Atua, ki a koe.
كُلُّ وَاحِدٍ حَسْبَمَا تُعْطِي يَدُهُ، كَبَرَكَةِ الرَّبِّ إِلهِكَ الَّتِي أَعْطَاكَ.
Whakaturia etahi kaiwhakawa, me etahi rangatira mou i ou kuwaha katoa, e homai ana e Ihowa, e tou Atua, ki a koe, mo ou iwi: kia tika hoki ta ratou whakawa mo te iwi.
«قُضَاةً وَعُرَفَاءَ تَجْعَلُ لَكَ فِي جَمِيعِ أَبْوَابِكَ الَّتِي يُعْطِيكَ الرَّبُّ إِلهُكَ حَسَبَ أَسْبَاطِكَ، فَيَقْضُونَ لِلشَّعْبِ قَضَاءً عَادِلاً.
Kaua e whakapeaua ketia te whakawa; kaua hoki e whakapai kanohi; kaua ano e tango i te utu whakapati: he mea whakamatapo hoki te utu whakapati i nga kanohi o te hunga whakaaro nui, he mea whakapeau ke i nga kupu a te hunga tika.
لاَ تُحَرِّفِ الْقَضَاءَ، وَلاَ تَنْظُرْ إِلَى الْوُجُوهِ، وَلاَ تَأْخُذْ رَشْوَةً لأَنَّ الرَّشْوَةَ تُعْمِي أَعْيُنَ الْحُكَمَاءِ وَتُعَوِّجُ كَلاَمَ الصِّدِّيقِينَ.
Ko te mea tika anake tau e whai ai, kia ora ai koe, kia noho ai hoki ki te whenua e homai nei e Ihowa, e tou Atua, ki a koe.
الْعَدْلَ الْعَدْلَ تَتَّبعُ، لِكَيْ تَحْيَا وَتَمْتَلِكَ الأَرْضَ الَّتِي يُعْطِيكَ الرَّبُّ إِلهُكَ.
Kaua e whakatokia e koe he Ahera o tehea momo rakau ki te taha o te aata a Ihowa, a tou Atua, e hanga e koe.
«لاَ تَنْصُبْ لِنَفْسِكَ سَارِيَةً مِنْ شَجَرَةٍ مَّا بِجَانِبِ مَذْبَحِ الرَّبِّ إِلهِكَ الَّذِي تَصْنَعُهُ لَكَ،
Kaua ano hoki e whakaturia ake tetahi pou whakapakoko mau: e kinongia nei e Ihowa, e tou Atua.
وَلاَ تُقِمْ لَكَ نَصَبًا. الشَّيْءَ الَّذِي يُبْغِضُهُ الرَّبُّ إِلهُكَ.