Luke 24

Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.

Kamen nađoše otkotrljan od groba.

Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.

I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih.

Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima?

Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:

'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'"

I sjetiše se one riječi njegovih,

vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,

ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.

A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.

Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo.

I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.

Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima.

On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave

te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?"

A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom:

kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.

A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.

A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu,

ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ.

Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe."

A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!

Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?"

Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.

No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima.

Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše.

Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.

Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?"

U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.

Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"

Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!"

Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.

Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?

Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."

Rekavši to, pokaza im ruke i noge.

I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?"

Oni mu pruže komad pečene ribe.

On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."

Tada im otvori pamet da razumiju Pisma

te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,

i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'

Vi ste tomu svjedoci.

I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."

Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi.

I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.

Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem

te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.