Psalms 102

Ya RAB, duamı işit, Yakarışım sana erişsin.
Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
Sıkıntılı günümde yüzünü benden gizleme, Kulak ver sesime, Seslenince yanıt ver bana hemen.
Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Çünkü günlerim duman gibi yok oluyor, Kemiklerim ateş gibi yanıyor.
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Yüreğim kırgın yemiş ot gibi kurudu, Ekmek yemeyi bile unuttum.
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Bir deri bir kemiğe döndüm Acı acı inlemekten.
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
Issız yerlerdeki ishakkuşunu andırıyorum, Viranelerdeki kukumav gibiyim.
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
Gözüme uyku girmiyor, Damda yalnız kalmış bir kuş gibiyim.
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Düşmanlarım bütün gün bana hakaret ediyor, Bana dil uzatanlar adımı lanet için kullanıyor.
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
Kızıp öfkelendiğin için Külü ekmek gibi yiyor, İçeceğime gözyaşı katıyorum. Beni kaldırıp bir yana attın.
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Kızıp öfkelendiğin için Külü ekmek gibi yiyor, İçeceğime gözyaşı katıyorum. Beni kaldırıp bir yana attın.
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
Günlerim akşam uzayan gölge gibi yitmekte, Ot gibi sararmaktayım.
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
[] Ama sen, sonsuza dek tahtında oturursun, ya RAB, Ünün kuşaklar boyu sürer.
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
Kalkıp Siyon’a sevecenlik göstereceksin, Çünkü onu kayırmanın zamanıdır, beklenen zaman geldi.
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Kulların onun taşlarından hoşlanır, Tozunu bile severler.
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Uluslar RAB’bin adından, Yeryüzü kralları görkeminden korkacak.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
Çünkü RAB Siyon’u yeniden kuracak, Görkem içinde görünecek.
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
Yoksulların duasına kulak verecek, Yalvarışlarını asla hor görmeyecek.
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
Bunlar gelecek kuşak için yazılsın, Öyle ki, henüz doğmamış insanlar RAB’be övgüler sunsun.
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
RAB yücelerdeki kutsal katından aşağı baktı, Göklerden yeryüzünü gözetledi,
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
Tutsakların iniltisini duymak, Ölüm mahkûmlarını kurtarmak için.
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
Böylece halklar ve krallıklar RAB’be tapınmak için toplanınca, O’nun adı Siyon’da, Övgüsü Yeruşalim’de duyurulacak.
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
Böylece halklar ve krallıklar RAB’be tapınmak için toplanınca, O’nun adı Siyon’da, Övgüsü Yeruşalim’de duyurulacak.
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
RAB gücümü kırdı yaşam yolunda, Ömrümü kısalttı.
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
“Ey Tanrım, ömrümün ortasında canımı alma!” dedim. “Senin yılların kuşaklar boyu sürer!
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
[] “Çok önceden attın dünyanın temellerini, Gökler de senin ellerinin yapıtıdır.
Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
Onlar yok olacak, ama sen kalıcısın. Hepsi bir giysi gibi eskiyecek. Onları bir kaftan gibi değiştireceksin, Geçip gidecekler.
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Ama sen hep aynısın, Yılların tükenmeyecek.
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
Gözetiminde yaşayacak kullarının çocukları, Senin önünde duracak soyları.”
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]