Psalms 88

Canción: Salmo para los hijos de Coré: al Músico principal: para cantar sobre Mahalath; Masquil de Hemán Ezrahíta. OH JEHOVÁ, Dios de mi salud, Día y noche clamo delante de ti.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
Entre mi oración en tu presencia: Inclina tu oído á mi clamor.
Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Porque mi alma está harta de males, Y mi vida cercana al sepulcro.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Soy contado con los que descienden al hoyo, Soy como hombre sin fuerza:
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
Libre entre los muertos, Como los matados que yacen en el sepulcro, Que no te acuerdas más de ellos, Y que son cortados de tu mano.
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Hasme puesto en el hoyo profundo, En tinieblas, en honduras.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
Sobre mí se ha acostado tu ira, Y me has afligido con todas tus ondas. (Selah.)
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Has alejado de mí mis conocidos: Hasme puesto por abominación á ellos: Encerrado estoy, y no puedo salir.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
Mis ojos enfermaron á causa de mi aflicción: Hete llamado, oh JEHOVÁ, cada día; He extendido á ti mis manos.
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
¿Harás tú milagro á los muertos? ¿Levantaránse los muertos para alabarte? (Selah.)
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
¿Será contada en el sepulcro tu misericordia, Ó tu verdad en la perdición?
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
¿Será conocida en las tinieblas tu maravilla, Ni tu justicia en la tierra del olvido?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Mas yo á ti he clamado, oh JEHOVÁ; Y de mañana mi oración te previno.
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
¿Por qué, oh JEHOVÁ, desechas mi alma? ¿Por qué escondes de mí tu rostro?
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Yo soy afligido y menesteroso: Desde la mocedad he llevado tus terrores, he estado medroso.
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Sobre mí han pasado tus iras; Tus espantos me han cortado.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
Hanme rodeado como aguas de continuo; Hanme cercado á una.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
Has alejado de mí el enemigo y el compañero; Y mis conocidos se esconden en la tiniebla.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]