Psalms 141

Salmo de David. JEHOVÁ, á ti he clamado; apresúrate á mí; Escucha mi voz, cuando te invocare.
Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Sea enderezada mi oración delante de ti como un perfume, El don de mis manos como la ofrenda de la tarde.
Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
Pon, oh JEHOVÁ, guarda á mi boca: Guarda la puerta de mis labios.
Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
No dejes se incline mi corazón á cosa mala, Á hacer obras impías Con los que obran iniquidad, Y no coma yo de sus deleites.
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Que el justo me castigue, será un favor, Y que me reprenda será un excelente bálsamo. Que no me herirá la cabeza: Así que aun mi oración tendrán en sus calamidades.
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Serán derribados en lugares peñascosos sus jueces, Y oirán mis palabras, que son suaves.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Como quien hiende y rompe la tierra, Son esparcidos nuestros huesos á la boca de la sepultura.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
Por tanto á ti, oh JEHOVÁ Señor, miran mis ojos: En ti he confiado, no desampares mi alma.
U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Guárdame de los lazos que me han tendido, Y de los armadijos de los que obran iniquidad.
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
Caigan los impíos á una en sus redes, Mientras yo pasaré adelante.
Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!