Job 39

¿CAZARÁS tú la presa para el león? ¿Y saciarás el hambre de los leoncillos,
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
Cuando están echados en las cuevas, Ó se están en sus guaridas para acechar?
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
¿Quién preparó al cuervo su alimento, Cuando sus pollos claman á Dios, Bullendo de un lado á otro por carecer de comida?
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
¿Sabes tú el tiempo en que paren las cabras monteses? ¿Ó miraste tú las ciervas cuando están pariendo?
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
¿Contaste tú los meses de su preñez, Y sabes el tiempo cuando han de parir?
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
Encórvanse, hacen salir sus hijos, Pasan sus dolores.
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
Sus hijos están sanos, crecen con el pasto: Salen y no vuelven á ellas.
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
¿Quién echó libre al asno montés, y quién soltó sus ataduras?
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Al cual yo puse casa en la soledad, Y sus moradas en lugares estériles.
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
Búrlase de la multitud de la ciudad: No oye las voces del arriero.
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
Lo oculto de los montes es su pasto, Y anda buscando todo lo que está verde.
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
¿Querrá el unicornio servirte á ti, Ni quedar á tu pesebre?
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
¿Atarás tú al unicornio con su coyunda para el surco? ¿Labrará los valles en pos de ti?
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
¿Confiarás tú en él, por ser grande su fortaleza, Y le fiarás tu labor?
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
¿Fiarás de él que te tornará tu simiente, Y que la allegará en tu era?
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
¿Diste tú hermosas alas al pavo real, Ó alas y plumas al avestruz?
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
El cual desampara en la tierra sus huevos, Y sobre el polvo los calienta,
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
Y olvídase de que los pisará el pie, Y que los quebrará bestia del campo.
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
Endurécese para con sus hijos, como si no fuesen suyos, No temiendo que su trabajo haya sido en vano:
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
Porque le privó Dios de sabiduría, Y no le dió inteligencia.
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
Luego que se levanta en alto, Búrlase del caballo y de su jinete.
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
¿Diste tú al caballo la fortaleza? ¿Vestiste tú su cerviz de relincho?
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
¿Le intimidarás tú como á alguna langosta? El resoplido de su nariz es formidable:
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
Escarba la tierra, alégrase en su fuerza, Sale al encuentro de las armas:
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
Hace burla del espanto, y no teme, Ni vuelve el rostro delante de la espada.
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
Contra él suena la aljaba, El hierro de la lanza y de la pica:
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
Y él con ímpetu y furor escarba la tierra, Sin importarle el sonido de la bocina;
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
Antes como que dice entre los clarines: ¡Ea! Y desde lejos huele la batalla, el grito de los capitanes, y la vocería.
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
¿Vuela el gavilán por tu industria, Y extiende hacia el mediodía sus alas?
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
¿Se remonta el águila por tu mandamiento, Y pone en alto su nido? Ella habita y está en la piedra, En la cumbre del peñasco y de la roca. Desde allí acecha la comida: Sus ojos observan de muy lejos. Sus pollos chupan la sangre: Y donde hubiere cadáveres, allí está. Á más de eso respondió JEHOVÁ á Job y dijo: ¿Es sabiduría contender con el Omnipotente? El que disputa con Dios, responda á esto. Y respondió Job á JEHOVÁ, y dijo: He aquí que yo soy vil, ¿qué te responderé? Mi mano pongo sobre mi boca. Una vez hablé, y no responderé: Aun dos veces, mas no tornaré á hablar.
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on."