Job 3

DESPUÉS de esto abrió Job su boca, y maldijo su día.
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Y exclamó Job, y dijo:
poče svoju besjedu i reče:
Perezca el día en que yo nací, Y la noche que se dijo: Varón es concebido.
"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
Sea aquel día sombrío, Y Dios no cuide de él desde arriba, Ni claridad sobre él resplandezca.
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Aféenlo tinieblas y sombra de muerte; Repose sobre él nublado, Que lo haga horrible como caliginoso día.
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Ocupe la oscuridad aquella noche; No sea contada entre los días del año, Ni venga en él número de los meses.
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
¡Oh si fuere aquella noche solitaria, Que no viniera canción alguna en ella!
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Maldíganla los que maldicen al día, Los que se aprestan para levantar su llanto.
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Oscurézcanse las estrellas de su alba; Espere la luz, y no venga, Ni vea los párpados de la mañana:
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Por cuanto no cerró las puertas del vientre donde yo estaba, Ni escondió de mis ojos la miseria.
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
¿Por qué no morí yo desde la matriz, Ó fuí traspasado en saliendo del vientre?
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
¿Por qué me previnieron las rodillas? ¿Y para qué las tetas que mamase?
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Pues que ahora yaciera yo, y reposara; Durmiera, y entonces tuviera reposo,
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Con los reyes y con los consejeros de la tierra, Que edifican para sí los desiertos;
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
Ó con los príncipes que poseían el oro, Que henchían sus casas de plata.
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
Ó ¿por qué no fuí escondido como aborto, Como los pequeñitos que nunca vieron luz?
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Allí los impíos dejan el perturbar, Y allí descansan los de cansadas fuerzas.
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Allí asimismo reposan los cautivos; No oyen la voz del exactor.
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Allí están el chico y el grande; Y el siervo libre de su señor.
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
¿Por qué se da luz al trabajado, Y vida á los de ánimo en amargura,
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
Que esperan la muerte, y ella no llega, Aunque la buscan más que tesoros;
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Que se alegran sobremanera, Y se gozan, cuando hallan el sepulcro?
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
¿Por qué al hombre que no sabe por donde vaya, Y al cual Dios ha encerrado?
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Pues antes que mi pan viene mi suspiro; Y mis gemidos corren como aguas.
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Porque el temor que me espantaba me ha venido, Y hame acontecido lo que temía.
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
No he tenido paz, no me aseguré, ni me estuve reposado; Vínome no obstante turbación.
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."