Job 29

Y VOLVIÓ Job á tomar su propósito, y dijo:
Job nastavi svoju besjedu i reče:
¡Quién me tornase como en los meses pasados, Como en los días que Dios me guardaba,
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
Cuando hacía resplandecer su candela sobre mi cabeza, Á la luz de la cual yo caminaba en la oscuridad;
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
Como fué en los días de mi mocedad, Cuando el secreto de Dios estaba en mi tienda;
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
Cuando aún el Omnipotente estaba conmigo, Y mis hijos alrededor de mi;
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
Cuando lavaba yo mis caminos con manteca, Y la piedra me derramaba ríos de aceite!
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
Cuando salía á la puerta á juicio, Y en la plaza hacía preparar mi asiento,
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
Los mozos me veían, y se escondían; Y los viejos se levantaban, y estaban en pie;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
Los príncipes detenían sus palabras, Ponían la mano sobre su boca;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
La voz de los principales se ocultaba, Y su lengua se pegaba á su paladar:
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
Cuando los oídos que me oían, me llamaban bienaventurado, Y los ojos que me veían, me daban testimonio:
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
Porque libraba al pobre que gritaba, Y al huérfano que carecía de ayudador.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
La bendición del que se iba á perder venía sobre mí; Y al corazón de la viuda daba alegría.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
Vestíame de justicia, y ella me vestía como un manto; Y mi toca era juicio.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Yo era ojos al ciego, Y pies al cojo.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Á los menesterosos era padre; Y de la causa que no entendía, me informaba con diligencia:
otac ubogima, zastupnik strancima.
Y quebraba los colmillos del inicuo, Y de sus dientes hacía soltar la presa.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
Y decía yo: En mi nido moriré, Y como arena multiplicaré días.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
Mi raíz estaba abierta junto á las aguas, Y en mis ramas permanecía el rocío.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
Mi honra se renovaba en mí, Y mi arco se corroboraba en mi mano.
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
Oíanme, y esperaban; Y callaban á mi consejo.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
Tras mi palabra no replicaban, Y mi razón destilaba sobre ellos.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Y esperábanme como á la lluvia, Y abrían su boca como á la lluvia tardía.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Si me reía con ellos, no lo creían: Y no abatían la luz de mi rostro.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
Calificaba yo el camino de ellos, y sentábame en cabecera; Y moraba como rey en el ejército, Como el que consuela llorosos.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.