Job 9

Iov a luat cuvîntul şi a zis:
Job progovori i reče:
,,Ştiu bine că este aşa. Şi cum ar putea omul să-şi scoată dreptate înaintea lui Dumnezeu?
"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Dacă ar voi să se certe cu El, din o mie de lucruri n'ar putea să răspundă la unul singur.
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
A Lui este înţelepciunea, şi atotputernicia: cine I s'ar putea împotrivi fără să fie pedepsit?
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
El mută deodată munţii, şi -i răstoarnă în mînia Sa.
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Zguduie pămîntul din temelia lui, de i se clatină stîlpii.
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Porunceşte soarelui, şi soarele nu mai răsare; şi ţine stelele supt pecetea Lui.
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Numai El întinde cerurile, şi umblă pe înălţimile mării.
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
El a făcut Ursul mare, luceafărul de seară şi Raliţele, şi stelele din ţinuturile de miazăzi.
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
El face lucruri mari şi nepătrunse, minuni fără număr.
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Iată, El trece pe lîngă mine, şi nu -L văd, se duce şi nu -L zăresc.
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Dacă apucă El, cine -L va opri? Cine -I va zice: ,,Ce faci?``
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Dumnezeu nu-Şi întoarce mînia; supt El se pleacă toţi sprijinitorii mîndriei.
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Şi eu, cum să -I răspund? Ce cuvinte să aleg?
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Chiar dacă aş avea dreptate, nu I-aş răspunde. Nu pot decît să mă rog judecătorului.
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Şi chiar dacă m'ar asculta, cînd Îl chem, tot n'aş putea crede că mi'a ascultat glasul;
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
El, care mă izbeşte ca într'o furtună, care îmi înmulţeşte fără pricină rănile,
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
care nu mă lasă să răsuflu, mă satură de amărăciune.
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Să alerg la putere? El este atotputernic. La dreptate? Cine mă va apăra?
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Oricîtă dreptate aş avea, gura mea mă va osîndi; şi oricît de nevinovat aş fi, El mă va arăta ca vinovat.
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Nevinovat! Sînt; dar nu ţin la viaţă, îmi dispreţuiesc viaţa.
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Ce-mi pasă la urma urmei? Căci, îndrăznesc s'o spun: El nimiceşte pe cel nevinovat ca şi pe cel vinovat.
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Şi dacă biciul ar pricinui măcar îndată moartea!... Dar El rîde de încercările celui nevinovat.
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Pămîntul este dat pe mînile celui nelegiuit; El acopere ochii judecătorilor; de nu El, apoi cine altul?
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Zilele mele aleargă mai iuţi decît un alergător; fug fără să fi văzut fericirea;
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
trec ca şi corăbiile cele iuţi, ca vulturul care se răpede asupra prăzii.
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Dacă zic: ,Vreau să-mi uit suferinţele, să-mi las întristarea, şi să fiu voios,`
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
sînt îngrozit de toate durerile mele. Ştiu că nu mă vei scoate nevinovat.
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Şi dacă voi fi judecat vinovat, pentruce să mă mai trudesc degeaba?
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Chiar dacă m'aş spăla cu zăpadă, chiar dacă mi-aş curăţi mînile cu leşie,
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Tu tot m'ai cufunda în mocirlă, de s'ar scîrbi pînă şi hainele de mine!
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
Căci El nu este un om ca mine, ca să -I pot răspunde, şi să mergem împreună la judecată.
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Nici nu este vreun mijlocitor între noi, care să-şi pună mîna peste noi amîndoi.
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Să-Şi tragă însă varga deasupra mea, şi să nu mă mai turbure spaima Lui.
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Atunci voi vorbi şi nu mă voi teme de El. Altfel, nu sînt stăpîn pe mine.
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!