Job 23

Iov a luat cuvîntul şi a zis:
Job progovori i reče:
,,Şi acum plîngerea mea este tot o răzvrătire. Dar suferinţa îmi înăduşe suspinurile.
"Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
Oh! dacă aş şti unde să -L găsesc, dacă aş putea să ajung pînă la scaunul Lui de domnie,
o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
mi-aş apăra pricina înaintea Lui, mi-aş umplea gura cu dovezi.
pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
Aş şti ce poate să răspundă, aş vedea ce are să-mi spună.
Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
Şi-ar întrebuinţa El toată puterea ca să lupte împotriva mea? Nu; ci m'ar asculta negreşit.
Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
Doar un om fără prihană ar vorbi cu El, şi aş fi iertat pentru totdeauna de Judecătorul meu.
U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
Dar, dacă mă duc la răsărit, nu este acolo; dacă mă duc la apus, nu -L găsesc:
Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
dacă are treabă la miazănoapte, nu -L pot vedea; dacă se ascunde la miazăzi, nu -L pot descoperi.
Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
Dar El ştie ce cale am urmat; şi, dacă m'ar încerca, aş ieşi curat ca aurul.
Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!
Piciorul meu s'a ţinut de paşii Lui; am ţinut calea Lui, şi nu m'am abătut dela ea.
Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';
N'am părăsit poruncile buzelor Lui; mi-am plecat voia la cuvintele gurii Lui.
slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
Dar hotărîrea Lui este luată, cine i se va împotrivi? Ce -I doreşte sufletul, aceea face.
Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
El Îşi va împlini dar planurile faţă de mine, şi va mai face şi multe altele.
Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
De aceea tremur înaintea Lui, şi cînd mă gîndesc la lucrul acesta, mă tem de El.
Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
Dumnezeu mi -a tăiat inima, Cel Atotputernic m'a umplut de groază.
U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
Căci nu întunerecul durerii mele mă nimiceşte, nici negura în care sînt înfăşurat.
premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.