Job 20

Ţofar din Naama a luat cuvîntul şi a zis:
Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
,,Gîndurile mele mă silesc să răspund, şi frămîntarea mea nu-mi dă pace.
"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
Am auzit mustrări cari mă umplu de ruşine, şi din adîncul minţii mele duhul mă face să răspund.
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
Nu ştii tu că, de mult de tot, de cînd a fost aşezat omul pe pămînt,
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
biruinţa celor răi a fost scurtă, şi bucuria nelegiuitului numai de o clipă?
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
Chiar dacă s'ar înălţa pînă la ceruri, şi capul i-ar ajunge pînă la nori,
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
va pieri pentru totdeauna, ca murdăria lui, şi cei ce -l vedeau vor zice: ,Unde este?`
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
Va sbura ca un vis, şi nu -l vor mai găsi; va pieri ca o vedenie de noapte.
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
Ochiul care -l privea nu -l va mai privi, locul în care locuia nu -l va mai zări.
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
Peste fiii lui vor năvăli cei săraci, şi mînile lui vor da înapoi ce a răpit cu sila.
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
Oasele lui, pline de vlaga tinereţii, îşi vor avea culcuşul cu el în ţărînă.
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
Dulce era răul în gura lui, îl ascundea subt limbă,
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
îl mesteca într'una şi nu -l lăsa, îl ţinea în cerul gurii:
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
dar hrana lui se va preface în măruntaiele lui, va ajunge în trupul lui o otravă de aspidă.
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
Bogăţiile înghiţite le va vărsa, Dumnezeu le va scoate din pîntecele lui.
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
Otravă de aspidă a supt, şi de aceea, limba năpîrcii îl va ucide.
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
Nu-şi va mai plimba privirile peste pîraiele şi rîurile de miere şi de lapte,
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
va da înapoi ce a cîştigat, şi nu va mai trage folos din cîştig; va da înapoi tot ce a luat, şi nu se va mai bucura de el,
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
căci a asuprit pe săraci, şi i -a lăsat să piară, a dărîmat case şi nu le -a zidit la loc.
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
Lăcomia lui n'a cunoscut margini; dar nu va scăpa ce are mai scump.
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
Nimic nu scapă de lăcomia lui, dar bună starea lui nu va ţinea.
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
În mijlocul belşugului va fi în nevoie; mîna tuturor ticăloşilor se va ridica asupra lui.
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
Şi iată, ca să -i umple pîntecele, Dumnezeu va trimete peste el focul mîniei Lui, şi -l va sătura cu o ploaie de săgeţi.
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
Dacă va scăpa de armele de fer, îl va străpunge arcul de aramă.
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
Îşi smulge din trup săgeata, care schinteie la ieşirea din fierea lui, şi îl apucă spaimele morţii.
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
Toate nenorocirile sînt păstrate pentru comorile lui; va fi mistuit de un foc pe care nu -l va aprinde omul,
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
Cerurile îi vor desveli fărădelegea, şi pămîntul se va ridica împotriva lui.
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
Veniturile casei lui se vor perde, vor pieri în ziua mîniei lui Dumnezeu.
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
Aceasta este soarta pe care o păstrează Dumnezeu celui rău, aceasta este moştenirea pe care i -o hotărăşte Dumnezeu.``
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje."