I Kings 7

Salomão edificou também a sua casa, levando treze anos para acabá-la.
Na kotahi tekau ma toru nga tau o Horomona e hanga ana i tona whare ake, na kua oti i a ia tona whare katoa.
Edificou ainda a casa do bosque de Líbano, de cem côvados de comprimento, cinquenta de largura e trinta de altura, sobre quatro ordens de colunas de cedros, e vigas de cedro sobre as colunas.
Nana hoki i hanga te whare o te ngahere o Repanona; ko te roa, kotahi rau whatianga, ko te whanui e rima tekau whatianga, ko te tiketike e toru tekau whatianga; ko te turanga e wha nga rarangi pou, he mea hita, he kurupae hita ano i runga i aua p ou.
E por cima estava coberta de cedro sobre as câmaras, que estavam sobre quarenta e cinco colunas, quinze em cada ordem.
He hita te hipoki i runga i nga kurupae, i runga hoki era i nga pou e wha tekau ma rima, kotahi tekau ma rima ki te rarangi.
E havia três ordens de janelas, e uma janela estava defronte da outra janela, em três fileiras.
A e toru nga rarangi o nga matapihi; rite tonu tenei wini ki tenei wini; e toru nga rarangi.
Todas as portas e esquadrias eram quadradas; e uma janela estava defronte da outra, em três fileiras.
Na he porowha nga tatau katoa, nga pou tatau me nga matapihi: me te anga ano tenei matapihi ki tenei matapihi; e toru nga rarangi.
Depois fez um pórtico de colunas, de cinquenta côvados de comprimento e trinta de largura; e defronte dele outro pórtico, com suas respectivas colunas e degraus.
I hanga ano e ia etahi pou hei whakamahau; e rima tekau whatianga te roa, e toru tekau whatianga te whanui: na he whakamahau i mua i era pou: i mua hoki i era he pou me nga kurupae matotoru.
Também fez o pórtico para o trono onde julgava, isto é, o pórtico do juízo, o qual era coberto de cedro desde o soalho até o teto.
Na ka hanga e ia he whakamahau mo te torona, mo te wahi e whakarite whakawa ai ia, ara te whakamahau whakawa; he mea hipoki ki te hita i tetahi taha o te papa a tae noa ki tetahi taha.
E em sua casa, em que morava, havia outro átrio por dentro do pórtico, de obra semelhante à deste; também para a filha de Faraó, que ele tomara por mulher, fez uma casa semelhante àquele pórtico.
Me tona whare i noho ai ia, he marae tona i roto atu i te whakamahau, rite tonu te hanga. I hanga ano e Horomona he whare mo te tamahine a Parao i marenatia nei e ia; ko tona rite ko tenei whakamahau.
Todas estas casas eram de pedras de grande preço, cortadas sob medida, tendo as suas faces por dentro e por fora serradas à serra; e isto desde o fundamento até as beiras do teto, e por fora até o grande átrio.
He kohatu utu nui enei katoa, he mea tarai ra ano, he mea ruri ano, he mea kani, a rato, a waho, o te turanga ake ano, ki nga whakapaipai i runga; pera tonu i te taha ki waho whaka te marae nui.
Os fundamentos eram de pedras de grande preço, pedras grandes, de dez e de oito côvados,
He kohatu utu nui ano te turanga, he kohatu nunui, he kohatu kotahi tekau nei nga whatianga, he kohatu e waru nei nga whatianga.
e por cima delas havia pedras de grande preço, lavradas sob medida, e madeira de cedro.
Na a runga, he kohatu utu nui, ko te ruri, kei to nga kohatu tarai, he hita ano hoki.
O átrio grande tinha em redor três ordens de pedras lavradas, com uma ordem de vigas de cedro; assim era também o átrio interior da casa do Senhor e o pórtico da casa.
Na, ko te marae nui, a taka noa, e toru nga rarangi kohatu, he mea tarai, kotahi hoki te rarangi o nga kurupae hita; i rite ki to roto marae o te whare o Ihowa, me te whakamahau o te whare.
O rei Salomão mandou trazer de Tiro a Hirão.
A i tono tangata a Kingi Horomona ki te tiki atu i a Hirama i Taira.
Era ele filho de uma viúva, da tribo de Naftali, e fora seu pai um homem de Tiro, que trabalhava em bronze; ele era cheio de sabedoria, de entendimento e de ciência para fazer toda sorte de obras de bronze. Este veio ter com o rei Salomão, e executou todas as suas obras.
He tama ia na tetahi pouaru o te iwi o Napatari, a ko tona papa he tangata no Taira, he kaimahi parahi; ki tonu ia i te whakaaro nui, i te mohio, i te tohunga hoki ki te mahi i nga mahi parahi katoa. Na haere ana ia ki a Kingi Horomona ki te mah i i ana mahi katoa.
Formou as duas colunas de bronze; a altura de cada coluna era de dezoito côvados; e um fio de doze côvados era a medida da circunferência de cada uma das colunas;
Nana hoki i hanga nga pou parahi e rua, tekau ma waru whatianga te roa o tetahi, o tetahi; tekau ma rua whatianga o te aho hei pae mo tetahi, mo tetahi.
também fez dois capitéis de bronze fundido para pôr sobre o alto das colunas; de cinco côvados era a altura dum capitel, e de cinco côvados também a altura do outro.
I hanga hoki e ia etahi pane e rua ki te parahi whakarewa, hei whakanoho ki runga o nga pou; e rima whatianga te tiketike o tetahi pane, e rima whatianga te tiketike o tetahi pane.
Havia redes de malha, e grinaldas entrelaçadas, para os capitéis que estavam sobre o alto das colunas: sete para um capitel e sete para o outro.
Tera etahi kupenga, he mea whatu a kupenga, me nga wahiawhi, he mea mekameka, mo nga pane i runga o nga pou: e whitu mo tetahi pane, e whitu mo tetahi pane.
Assim fez as colunas; e havia duas fileiras de romãs em redor sobre uma rede, para cobrir os capitéis que estavam sobre o alto das colunas; assim fez com um e outro capitel.
Heoi hanga ana e ia nga pou; e rua nga rarangi i tetahi kupenga a ta, a noa, no ka kapi nga pane i runga i nga pou: i pera ano ia ki te rua o nga pane.
Os capitéis que estavam sobre o alto das colunas, no pórtico, figuravam lírios, e eram de quatro covados.
Na ko nga pane i runga o nga pou i te whakamahau he mea mahi ki te rengarenga, e wha nga whatianga.
Os capitéis, pois, sobre as duas colunas estavam também justamente em cima do bojo que estava junto à rede; e havia duzentas romãs, em fileiras em redor, sobre um e outro capitel.
A tera ano he pane i runga i nga pou, a haere whakarunga, i tata tonu ano ki te puku i te taha o te kupenga: a e rua rau nga pamekaranete, he mea whakararangi, ki tetahi o nga pane a taka noa.
Depois levantou as colunas no pórtico do templo; levantando a coluna direita, pôs-lhe o nome de Jaquim; e levantando a caluna esquerda, pôs-lhe o nome de Boaz.
Na whakatura ana e ia nga pou ki te whakamahau o te temepara: i whakaturia e ia te pou ki te taha ki matau, a huaina iho tona ingoa, ko Iakini: i whakaturia ano e ia te pou ki maui, a huaina iho tona ingoa, ko Poaha.
Sobre o alto das colunas estava a obra de lírios. E assim se acabou a obra das colunas.
He rengarenga ano te mahi o te pito ki runga o nga pou: na ka oti te mahi o nga pou.
Fez também o mar de fundição; era redondo e media dez côvados duma borda à outra, cinco côvados de altura e trinta de circunferência.
I hanga ano e ia tetahi moana, he mea whakarewa, tekau whatianga o tetahi pareparenga ki tetahi pareparenga, he mea porotaka, e rima whatianga tona tiketike: e toru tekau whatianga o te aho i paea ai.
Por baixo da sua borda em redor havia betões que o cingiam, dez em cada côvado, cercando aquele mar em redor; duas eram as fileiras destes botões, fundidas juntamente com o mar.
Na i raro iho i tona niao ko etahi puku nana i karapoti a taka noa, kotahi tekau ki te whatianga kotahi, i karapotia ai te moana: e rua nga rarangi o nga puku, i whakarewaina i tona whakarewanga.
E firmava-se sobre doze bois, três dos quais olhavam para o norte, três para o ocidente, três para o sul e três para o oriente; e o mar descansava sobre eles, e as partes posteriores deles estavam para a banda de dentro.
I tu taua moana i runga i nga kau kotahi tekau ma rua, e toru e anga ana ki te raki, e toru e anga ana ki te hauauru, e toru e anga ana ki te tonga, e toru e anga ana ki te rawhiti: i runga ano i aua kau te moana e tu ana; na i anga whaka roto a muri katoa o ratou.
A sua grossura era de três polegadas, e a borda era como a de um copo, como flor de lírio; ele levava dois mil batos.
Na he whanuitanga ringaringa tona matotoru; rite tonu te hanganga o tona niao ki to te niao o te kapu, he puawai rengarenga ona; e rua mano ona pati ina ki.
Fez também as dez bases de bronze; cada uma tinha quatro côvados de comprimento, quatro de largura e três de altura.
I hanga ano e ia etahi turanga parahi kotahi tekau, e wha whatianga te roa o tetahi turanga, e wha whatianga te whanui, e toru whatianga te tiketike.
E a estrutura das bases era esta: tinham elas almofadas, as quais estavam entre as junturas;
A ko te hanganga tenei o nga turanga: i whai awhi, a i nga takiwa o nga karapiti nga awhi.
e sobre as almofadas que estavam entre as junturas havia leões, bois, e querubins, bem como os havia sobre as junturas em cima; e debaixo dos leões e dos bois havia grinaldas pendentes.
A, i nga awhi i nga takiwa o nga karapiti, he raiona, he kau, he kerupima; a he turanga o nga karapiti i runga: i raro hoki i nga raiona, i nga kau, ko etahi tautau, he mea angiangi.
Cada base tinha quatro rodas de bronze, e eixos de bronze; e os seus quatro cantos tinham suportes; debaixo da pia estavam estes suportes de fundição, tendo eles grinaldas de cada lado.
A e wha nga wira parahi o tenei turanga, o tenei turanga, me etahi kakau wira parahi. I whai pokohiwi ano ona koki e wha; i raro i te takotoranga wai nga pokohiwi, he mea whakarewa, he tautau i te taha o tetahi, o tetahi.
A sua boca, dentro da coroa, e em cima, era de um côvado; e era redonda segundo a obra dum pedestal, de côvado e meio; e também sobre a sua boca havia entalhes, e as suas almofadas eram quadradas, não redondas.
Na, ko tona waha, i roto i te pane a haere whakarunga, kotahi te whatianga: he porotaka ia tona waha te mahinga, kei to te turanga, kotahi te whatianga me te hawhe: na he tuhi kei tona waha, me nga awhi ano o aua tuhi, he porowha, ehara i te mea porotaka.
As quatro rodas estavam debaixo das almofadas, e os seus eixos estavam na base; e era a altura de cada roda de côvado e meio.
A ko nga wira e wha i raro i nga awhi; he mea hono ki te turanga nga kakau o nga wira: na, ko te ikeike o tetahi wira, kotahi whatianga me te hawhe whatianga.
O feitio das rodas era como o de uma roda de carro; seus eixos, suas cambas, seus raios e seus cubos, todos eram fundidos.
A ko te mahinga o nga wira, kei te mahinga o te wira hariata: ko nga kakau, o waenga, o waho, me nga titoko o aua wira, he mea whakarewa katoa.
Havia quatro suportes aos quatro cantos de cada base, os quais faziam parte da própria base.
A e wha nga pokohiwi i raro i nga koki e wha o te turanga kotahi; ko nga pokohiwi me te turanga, kotahi tonu.
No alto de cada base havia um cinto redondo, de meio côvado de altura; também sobre o topo de cada base havia esteios e almofadas que faziam parte dela.
Na he hawhe whatianga te ikeike o te wahi porotaka i runga i te turanga: a runga o te turanga, ona karapiti, me ona awhi, kotahi tonu.
E nas placas dos seus esteios e nas suas almofadas lavrou querubins, leões e palmas, segundo o espaço que havia em cada uma, com grinaldas em redor.
Na, ko nga papa o ona karapiti, me ona awhi, tuhia iho e ia ki te kerupima, ki te raiona, ki te nikau, he mea whakarite ki te wahi takoto kau o tetahi, o tetahi, ki nga mea ano i tapiritia.
Deste modo fez as dez bases: todas com a mesma fundição, a mesma medida e o mesmo entalhe.
Penei tonu tana hanga i nga turanga kotahi tekau: kotahi tonu te whakarewanga o te katoa, kotahi te nui, kotahi te ahua.
Também fez dez pias de bronze; em cada uma cabiam quarenta batos, e cada pia era de quatro côvados; e cada uma delas estava sobre uma das dez bases.
Na ka hanga e ia ki te parahi etahi oko horoi kotahi tekau: e wha tekau nga pati o te oko kotahi, ina ki: e wha nga whatianga o tetahi oko, o tetahi oko: kotahi te oko horoi i runga i tetahi, i tetahi, o nga turanga kotahi tekau.
E pôs cinco bases à direita da casa, e cinco à esquerda; porém o mar pôs ao lado direito da casa para a banda do oriente, na direção do sul.
A i whakaturia e ia aua turanga, e rima ki te taha ki matau o te whare, e rima ki te taha ki maui o te whare: i whakaturia ano e ia te moana ki te taha ki matau o te whare, ki te rawhiti, whaka te tonga.
Hirão fez também as caldeiras, as pás e as bacias; assim acabou de fazer toda a obra que executou para o rei Salomão, para a casa do Senhor,
Na hanga ana e Hirama nga oko horoi, nga koko pungarehu, me nga peihana. A mutu ake ta Hirama mahi i nga mahi katoa a Kingi Horomona i hanga e ia mo te whare o Ihowa:
a saber: as duas colunas, os globos dos capitéis que estavam sobre o alto das colunas, e as duas redes para cobrir os dois globos dos capitéis que estavam sobre o alto das colunas,
I nga pou e rua, i nga peihana o nga pane i te pito ki runga o nga pou; i nga kupenga e rua hei kopaki mo nga peihana e rua o nga pane i nga pito ki runga o nga pou;
e as quatrocentas romãs para as duas redes, a saber, duas carreiras de romãs para cada rede, para cobrirem os dois globos dos capitéis que estavam em cima das colunas;
I nga pamekarenete e wha rau mo nga kupenga e rua, e rua rarangi pamekaranete mo te kupenga kotahi, hei kopaki mo nga peihana e rua o nga pane i nga pito ki runga o nga pou;
as dez bases, e as dez pias sobre as bases;
I nga turanga kotahi tekau, i nga oko horoi kotahi tekau i runga o nga turanga;
o mar, e os doze bois debaixo do mesmo;
I te moana kotahi, i nga kau kotahi tekau ma rua i raro i te moana;
as caldeiras, as pás e as bacias; todos estes objetos que Hirão fez para o rei Salomão, para a casa do Senhor, eram de bronze polido.
I nga pata, i nga koko pungarehu, i nga peihana. Na, ko enei mea katoa i hanga nei e Hirama ma Kingi Horomona, ki roto ki te whare o Ihowa, he parahi kanapa katoa.
O rei os fez fundir na planície do Jordão, num terreno argiloso que havia entre Sucote e Zaretã.
I whakarewaina aua mea e te kingi ki te mania o Horano ki te wahi onematua i waenganui o Hukota, o Taretana.
E Salomão deixou de pesar esses objetos devido ao seu excessivo número; não se averiguou o peso do bronze.
A i waiho noa iho nga mea katoa e Horomona, kahore i paunatia, he tini rawa hoki; kihai hoki i kitea te taimaha o te parahi.
Também fez Salomão todos os utensílios para a casa do Senhor: o altar de ouro, e a mesa de ouro, sobre a qual estavam os pães da proposição;
A i hanga e Horomona nga oko katoa o te whare o Ihowa: te aata koura, me te tepu, he koura, i runga nei te taro aroaro;
os castiçais, cinco à direita e cinco esquerda, diante do oráculo, de ouro puro; as flores, as lâmpadas e as tenazes, também de ouro;
Me nga turanga rama he parakore nei te koura, e rima ki te taha ki matau, e rima ki te taha ki maui, i mua o te ahurewa; me nga puawai, me nga rama, me te kokopi koura;
e as taças, as espevitadeiras, as bacias, as colheres e os braseiros, de ouro puro; e os gonzos para as portas da casa interior, para o lugar santíssimo, e os das portas da casa, isto é, do templo, também de ouro.
Me nga kapu, me nga kuku, me nga peihana, me nga koko, me nga tahu kakara, he parakore te koura; me nga inihi koura mo nga tatau o te whare i roto, ara o te wahi tino tapu, mo nga tatau o te whare, ara o te temepara.
Assim se acabou toda a obra que o rei Salomão fez para a casa do Senhor. Então trouxe Salomão as coisas que seu pai Davi tinha consagrado, a saber, a prata, o ouro e os vasos; e os depositou nos tesouros da casa do senhor.
Heoi ka oti nga mahi katoa i mahia e Kingi Horomona mo te whare o Ihowa. Na ka kawea e Horomona nga mea i whakatapua e tona papa, e Rawiri, te hiriwa, te koura, nga oko, hoatu ana e ia ki roto ki nga takotoranga taonga o te whare o Ihowa.