Psalms 139

Senhor, tu me sondas, e me conheces.
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Tu conheces o meu sentar e o meu levantar; de longe entendes o meu pensamento.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Esquadrinhas o meu andar, e o meu deitar, e conheces todos os meus caminhos.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Sem que haja uma palavra na minha língua, eis que, ó Senhor, tudo conheces.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Tu me cercaste em volta, e puseste sobre mim a tua mão.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Tal conhecimento é maravilhoso demais para mim; elevado é, não o posso atingir.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Para onde me irei do teu Espírito, ou para onde fugirei da tua presença?
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Se subir ao céu, tu aí estás; se fizer na tumba a minha cama, eis que tu ali estás também.
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Se tomar as asas da alva, se habitar nas extremidades do mar,
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
ainda ali a tua mão me guiará e a tua destra me susterá.
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
Se eu disser: Ocultem-me as trevas; torne-se em noite a luz que me circunda;
Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
nem ainda as trevas são escuras para ti, mas a noite resplandece como o dia; as trevas e a luz são para ti a mesma coisa.
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
Pois tu formaste os meus rins; entreteceste-me no ventre de minha mãe.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Eu te louvarei, porque de um modo tão admirável e maravilhoso fui formado; maravilhosas são as tuas obras, e a minha alma o sabe muito bem.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Os meus ossos não te foram encobertos, quando no oculto fui formado, e esmeradamente tecido nas profundezas da terra.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Os teus olhos viram a minha substância ainda informe, e no teu livro foram escritos os dias, sim, todos os dias que foram ordenados para mim, quando ainda não havia nem um deles.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
E quão preciosos me são, ó Deus, os teus pensamentos! Quão grande é a soma deles!
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Se eu os contasse, seriam mais numerosos do que a areia; quando acordo ainda estou contigo.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Oxalá que matasses o perverso, ó Deus, e que os homens sanguinários se apartassem de mim,
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
homens que se rebelam contra ti, e contra ti se levantam para o mal.
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
Não odeio eu, ó Senhor, aqueles que te odeiam? E não me aflijo por causa dos que se levantam contra ti?
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Odeio-os com ódio completo; tenho-os por inimigos.
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Sonda-me, ó Deus, e conhece o meu coração; prova-me, e conhece os meus pensamentos;
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
vê se há em mim algum caminho perverso, e guia-me pelo caminho eterno.
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!