Job 29

E prosseguindo Jó no seu discurso, disse:
Job nastavi svoju besjedu i reče:
Ah! Quem me dera ser como eu fui nos meses do passado, como nos dias em que Deus me guardava;
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
quando a sua lâmpada luzia sobre o minha cabeça, e eu com a sua luz caminhava através das trevas;
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
como era nos dias do meu vigor, quando o íntimo favor de Deus estava sobre a minha tenda;
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
quando o Todo-Poderoso ainda estava comigo, e os meus filhos em redor de mim;
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
quando os meus passos eram banhados em leite, e a rocha me deitava ribeiros de azeite!
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
Quando eu saía para a porta da cidade, e na praça preparava a minha cadeira,
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
os moços me viam e se escondiam, e os idosos se levantavam e se punham em pé;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
os príncipes continham as suas palavras, e punham a mão sobre a sua boca;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
a voz dos nobres emudecia, e a língua se lhes pegava ao paladar.
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
Pois, ouvindo-me algum ouvido, me tinha por bem-aventurado; e vendo-me algum olho, dava testemunho de mim;
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
porque eu livrava o miserável que clamava, e o órfão que não tinha quem o socorresse.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
A bênção do que estava a perecer vinha sobre mim, e eu fazia rejubilar-se o coração da viúva.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
Vestia-me da retidão, e ela se vestia de mim; como manto e diadema era a minha justiça.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Fazia-me olhos para o cego, e pés para o coxo;
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
dos necessitados era pai, e a causa do que me era desconhecido examinava com diligência.
otac ubogima, zastupnik strancima.
E quebrava os caninos do perverso, e arrancava-lhe a presa dentre os dentes.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
Então dizia eu: No meu ninho expirarei, e multiplicarei os meus dias como a areia;
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
as minhas raízes se estendem até as águas, e o orvalho fica a noite toda sobre os meus ramos;
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
a minha honra se renova em mim, e o meu arco se revigora na minha mão.
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
A mim me ouviam e esperavam, e em silêncio atendiam ao meu conselho.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
Depois de eu falar, nada replicavam, e minha palavra destilava sobre eles;
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
esperavam-me como à chuva; e abriam a sua boca como à chuva tardia.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Eu lhes sorria quando não tinham confiança; e não desprezavam a luz do meu rosto;
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
eu lhes escolhia o caminho, assentava-me como chefe, e habitava como rei entre as suas tropas, como aquele que consola os aflitos.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.