Job 17

Kua pau toku manawa, moti rawa oku ra, kua rite te urupa moku.
MI ALIENTO está corrompido, acórtanse mis días, Y me está aparejado el sepulcro.
He pono he hunga tawai enei kei ahau, a kei roto tonu toku kanohi i a ratou whakakarangitanga.
No hay conmigo sino escarnecedores, En cuya acrimonia se detienen mis ojos.
Tena ra, homai he punga ko koe tonu hei whakakapi turanga moku; ko wai hei papaki ringa ki ahau?
Pon ahora, dame fianza para litigar contigo: ¿Quién tocará ahora mi mano?
Kua huna hoki e koe to ratou ngakau kei mohio; na reira e kore koe e whakaneke ake i a ratou.
Porque á éstos has tú escondido su corazón de inteligencia: Por tanto, no los ensalzarás.
Ko te tangata e whaki ana i ona hoa, he mea mo te utu, ko nga kanohi tonu o ana tamariki e hemo.
El que denuncia lisonjas á sus prójimos, Los ojos de sus hijos desfallezcan.
Kua meinga hoki ahau e ia hei hahani ma nga iwi; a kua waiho marakerake ahau hei whakaetietinga.
Él me ha puesto por parábola de pueblos, Y delante de ellos he sido como tamboril.
Kua atarua toku kanohi i te tangi, rite tonu ki te atarangi oku wahi katoa.
Y mis ojos se oscurecieron de desabrimiento, Y mis pensamientos todos son como sombra.
Ka miharo te hunga tika ki tenei, a ka whakaoho te tangata harakore i a ia ano hei whakahe i te atuakore.
Los rectos se maravillarán de esto, Y el inocente se levantará contra el hipócrita.
Otiia ka mau te tangata tika ki tona ara, a ko te tangata ringa ma ka neke haere ake te kaha.
No obstante, proseguirá el justo su camino, Y el limpio de manos aumentará la fuerza.
Ko koutou katoa ia tahuri, anga mai nei, e kore hoki tetahi tangata mahara e kitea e ahau i roto i a koutou.
Mas volved todos vosotros, y venid ahora, Que no hallaré entre vosotros sabio.
Kua pahemo oku ra, motumotuhia ake oku whakaaro i whakatakoto ai, tae noa ki nga whakaaro o toku ngakau.
Pasáronse mis días, fueron arrancados mis pensamientos, Los designios de mi corazón.
Ko te po kua meinga e ratou hei ao; ko te marama, e ki ana ratou, e tata tonu ana ki te pouri.
Pusieron la noche por día, Y la luz se acorta delante de las tinieblas.
Ki te titiro ahau i te reinga hei whare moku; mehemea kua wharikitia e ahau toku moenga ki te pouri;
Si yo espero, el sepulcro es mi casa: Haré mi cama en las tinieblas.
Mehemea kua karanga ahau ki te pirau, ko koe toku papa; ki te iro ranei, ko koe toku whaea, toku tuahine!
Á la huesa tengo dicho: Mi padre eres tú; Á los gusanos: Mi madre y mi hermana.
Kei hea ra he tumanakohanga atu moku? A ko taku e tumanako atu ai ko wai e kite?
¿Dónde pues estará ahora mi esperanza? Y mi esperanza ¿quién la verá?
Ka riro ki raro ki nga taha o te reinga, ina whai okiokinga i roto i te puehu.
Á los rincones de la huesa descenderán, Y juntamente descansarán en el polvo.